Gledao sam jučer CSI Miami.
Horatio Caine - Cveba je moj osobni junak.
Koji pogled ima taj čovac. Čudesno. Dubokoumno - zamišljeno - produhovljeno - dal mi se sere ili ne pogled pojavi se bar jednom u epizodi, obično popraćen muzikom koja bi više odgovarala Baywatchu ili onoj drugoj seriji sa P. Anderson. I kako je primijetila moja najdraža kolegica sunčane naočale preko kojih baci pogled redovito kad se desi nešto znakovito.
Danas me zbog tog mog junaka boli guzica.
Za one koji su propustili još jednu epizodu u kojoj je Cvebek pokazao nadljudsku hrabrost, hladnokrvnost i proračunatost radnja je išla ovako.
Snajperist, bivši marinac vrhunski strijelac snajperom ubija ljude po Miamiju. Onako iz zajebancije. Puca on tako na njih sa krovova nebodera sa udaljenosti od 600 do 800 metara ko da vježba u streljani.
Ima neku rašivenu vreću od krumpira preko sebe ko kamuflažu, ne jede i ne pije ništa po čitavu noć, piša u hlače bez da se pomakne sa mjesta na kojem leži...
U raspletu, naravno, saznaju na kojem se on neboderu nalazi i gdje su ljudi po kojima će pucati, te pojačani helikopterom koji ljulja grane drveća i ometa snajperistu procjenu snage vjetra kreću u akciju. Cvebinator sam, luđačkom hrabrošću rastjeruje ljude sa tog trga po kojem bi zlikovac trebao raspaliti dok ga isti gleda kroz optiku snajpera i čeka savršenu priliku za opaliti. On ne opali, SWAT - ovci ga pokupe sa krova i bla, bla, bla...
I nažalost nikad nećemo saznati zašto je to radio, jer to mog i vašeg junaka u zadnjim trenucima epizode uopće ne zanima (pogled preko naočala!!!). On je svoj posao napravio...
Horatio gleda u daljinu i kraj.
Sav sretan i uzbuđen zbog dobro obavljenog Cvebsterovog posla u epizodi ošo sam spavat i sanjao da mene naganja neki snajperist.
Ja se puno vrtim dok spavam i kad ne znam šta sanjam, a ovo je bila borba na život i smrt...
Nakon zapleta kojeg svi scenaristi CSi - a zajedno ne bi mogli zamisliti nađem se na nišanu snajpera i odlučim baciti u stranu i spasiti svoj život.
Bacio sam se, i to uspješno.
Opao sam sa kreveta ko balvan drito na dupe i trticu. Iznenađenje, šok i nevjerica. Kosti čitave...
Malo psovanja, pičkaranja i nazad na spavanje.
Kad sam zaspao nisam više sanjao ništa, valjda nisam.
Jebem ti Horatia.
Post je objavljen 31.07.2007. u 20:28 sati.