Pjesma za ugođaj
I evo me doma, ne mogu vjerovati koliko mi je brzo proletjelo vrijeme u Umagu. Odlazak u Umag tradicija je moje obitelji i sestra i ja svake godine idemo tamo s roditeljima. Ej ljudi moji, kako se mi svi tamo dobro zabavimo. Nigdje se toliko ne smijem kao u Umagu, smisao za humor koji imaju moji roditelji i ta nekakva blesava zajebancija ne može se usporediti ni sa čim.
Prvo smo da bismo se svi dobro slagali i da ne bi dolazilo do nepotrebnih konflikata osmislili pravila lijepog i pristojnog ponašanja u Umagu, a donosim ih vam napisane redom, dakle:
1. Pojedi krofnu što prije ( u protivnom će ti biti pojedena)
2. Vodu koju si nasuo u čašu popij do kraja
3. Tuširati se po potrebi i kratko
4. Racionalno troši wc papir
5. Bocu začepi do kraja da voda ne hlapi
6. Pastu za zube tiskati od kraja ka vrhu ( zamatati tubu)
7. Motanjem plastične ambalaže smanjiti volumen smeća
8. U večernjim satima napraviti propuh i pogasiti sva svjetla
Naravno da se nitko normalan ne može držati tih pravila pa bismo umirali od smjeha kada bismo nekog uhvatili da je prekršio pravilo broj dva, broj pet ili....
A budući da nam na moru sve troškove pokriva tata neizostavna je zajebancija na račun štedljivosti i racionalne potrošnje kuna. Tako je jedan dan tata zaključio kako smo potrošili malo love te nam je za nagradu upalio klimu dva sata. Istog smo dana na plaži ugledali nekakve suncokrete pa je mama rekla:» Evo djeco, uberite si jedan suncokret pa jedite sjemenke.» Skoro smo se upišali od smijeha.
Taj smo dan na plaži ponijeli plastičnu bocu u more i napunili ju vodom, smislili smo novu igru bacanja boce. Naime boca se baca u bocalištu i postoje razni načini na koji se boca baca. Postoji tkz. grleno izbacivanje, bočno izbacivane, torpedo izbačaj.... Mora se baciti barem pet metara i onda se gleda kako boca izroni (ukoliko prvo izroni grlo to je dva boda, dno boce nosi jedan bod, a ako izroni vodoravno to je tri boda). Bodovi se zbrajaju do 21 i to se primjenjuju pravila kao u pikadu- moraš imati točno 21 bod da bi pobijedio. Ne moram vam ni reći kako su nas gledali drugi ljudi u moru dok smo bacali tu bocu, koja da stvar bude još smješnija ispušta izrazito smiješan zvuk kad udari o površinu vode. Na kraju smo zaključili da je bacanje boce još bolje od bacanje lopte jer možeš dobit 50 lipa kad vratiš bocu u trgovinu, a za loptu ne možeš dobti baš ništa. I usput tu su igru igrali i stari Rimljani samo su oni bacali amfore! Na kraju utakmice bi se na plaži slikao pobijednik držeći bocu u ruci.
Kada nismo mogli u autu pronaći radio stanicu slušali smo operu glumeći da smo obitelj koja sluša opere, a u večernjim se satima svi okupimo i čitamo Ciceronove govore na latinskom.
Ali prava je istina da smo se u večernjim satima sestra i ja našle s bratićem i cugale, plesale, smijale se svemu i svačemu.
Svaki mi je dan u Umagu pala na pamet neka glupa pjesma pa evo jedne u čast svih glupih pjesama koje su mi pale na pamet.
Ma bilo mi je tako super jedva čekam nagodinu da se ponovno nasmijem, naplešem, nakupam, da se ponovno vratim na to ludo istarsko tlo, u isti apartman, u istom dobro poznatom društvu mojih roditelja, u isti blaženi kafić na plaži.
Do godine!
apdejt:
upravo nađoh pjesmu koja mi je cijelo vrijeme na moru bila u glavi pa ju moram staviti, pripjev mi je do jaja ;)....
Post je objavljen 31.07.2007. u 11:37 sati.