Zamislimo nogometnu utakmicu "Real Madrid" - "Barcelona", ili neku drugu u bilo kojem sportu nogometa, košarke, rukometa, hokeja, odbojke, vaterpola, bejzbola, kriketa, pola, tenisa... Izdvojimo gledatelje (ma koliko ih bilo) iz ove "hipotetičke priče". Cijenom ulaznice oni samo plaćaju uslugu svoje razonode. Osim njih, tu su igrači na travnjaku i na klupi, njihovi treneri, lječnici i maseri, glavni, pomoćni i kontrolni suci. Tu su i redari, zaštitari i policajci (javni i tajni ili vidljivi i nevidljivi) i oko terena i izvan terena. Uoči se tu i poneki pas ili konj. Naravno, tu su i krtice i krtičnjaci koji "iz sjene" itekako utječu na daljnji tijek događaja. Ne zaboravimo one koji održavaju teren i tribine i prije i poslije susreta. Tu je TV I radio osoblje i izvjestitelji. Za te brojne gledatelje netko je dizajnirao, natiskao i prodao isto toliko ulaznica uz koje ide hrpa grickalica i potoci raznih napitaka. Kakav plodonosan dan prigradskog i gradskog javnog prijevoza, za taksi službe, za prosijake i džepare istovremeno. "Karta više" za utakmicu podrazumjeva i "stolicu više" u okolnim kafićima i restoranima. Stotine "novokonponiranih" frizura, novih i manje novih estradnih i političkih zvjezda, njihovih čuvara i njihovih vozača. Uz one zadovoljne biti će i mnogo onih krajnje nezadovoljnih konačnim rezultatom. Stakloresci, auto limari i lakireri, serviseri tramvaja i autobusa, svanuo je i vaš dan! Sve ovo nabrojano smješteno je samo u jedan dan, možda samo u jedno predvečerje tog jednog dana.
Da sam pjevač ispred brojnih obožavatelja i da izvodim riječi pjesme koju slušate prvi put u životu, ostatak teksta otpjevali biste i sami, bez moje pomoći: Već u toku noći ili sljedeći dan utrostručen je tiraž svih sportskih novina, vrtoglavo raste gledanost i slušanost TV i radijskih emisija. Igrači i oni koji igraju oko igrača dijele premije, a uskoro stižu i drastične novčane kazne u korist FIFA-e ili UEFA-e za višak petardi ili "bengalki". Oni pomalo kasne no refren im je uvijek prepoznatljiv "...u boj u boj za CHF svoj...". Na Londonskoj i drugim burzama rastu cijene igrača. Proporcionalno rastu i onih 2 i više %, onih brojnih u "sjeni" koji, rekosmo, igraju oko igrača. Na taj trend rasta vrijednosti nisu, predpostavljam, imune niti manekenke a i učlanjivanje u političke stranke, i one na vrhu i onr pri vrhu, od sada će se malo "višlje" poticati. Oni "naj-igrači" već proizvode dodatnih nekoliko stotina milijuna kompleta za Kinu, tek za tričavih 10-ak $ po komadu za "off-shore" dane na Djevičansko Uskršnjem otočju. Za svaki slučaj, neka se nađe.
Vaš pjevač već je napustio pozornicu a njegovi vjerni obožavatelji i dalje pjevaju stihove "sage" o biznisu i biznismenima, pjevaju riječi iz "štorije" O BIZNISU VELIKOM DA NE MOŽE BITI VEĆI, o biznis-lancu u koje niti jedna karika nema ništa zajedničkog sa riječju "sreća" ili "srećković". Niti ocima nogometa iz domovine nogometa ne može biti dovoljna za demant ona jedna jedina sitnica od maksimirske krtice i njenoga krtičnjaka.
IPAK...GLE ČUDA... da i Englezi nešto pogode! Pojavim se ja ili jedan od vas - NAS OSTALIH oko 600.000.000 na svijetu koji se redovito (ili manje redovito) kladimo u jednoj od nama najbližih/najdražih kladionica, a sve oko nas odiše dobrodošlicom: "...dobro nam došao srećkoviću da se usrećiš odigravši igru na sreću...". Na stranu ustaljena procedura ove dobrodošlice - unaprijed provizija od 5% na ili unutar uloga. Ostavimo po strani i nekoliko "glazbenih pitanja" od kojih je bar jedno uvijek dovoljno teško da ste ostali i bez glavnice (uloga). Logičan je završetak - i u banci je tako - nema glavnice, nema kamata (zarade). Na stranu sve to što smo ostali i bez provizije i bez glavnice i bez kamata. Bit je u pitanju i odgovoru na njega: zašto ja, zašto vi, odnosno ZAŠTO MI SA LISTIĆIMA U RUCI činimo jedan poseban lanac, jedan drugi lanac lišen svake pomisli na biznis i profit, lanac koji samo i isključivo odiše sa druge dvije riječi: SREĆA i SREĆKOVIĆ.
Imao sam sreću da sam već u samom začetku "klađenja u Hrvata" usnuo san, san koji sam sa vremenom pretočio u javu, san sažet u paradigmu KLAĐENJE KAO BIZNIS!
Nestrpljivost je vrlina čovjeka pojedinca pa tako i ljudskoga roda u cjelini. Kako smo mi jedinke te cjeline, na bezbroj vaših (za sada neizrečenih) pitanja tipa: "Što je to klađenje kao biznis?", obaveza mi je odgovoriti u što kraćem roku sa što manje riječi: KLAĐENJE KAO BIZNIS JE BIZNIS! Pa gdje se odjednom izgubiše dominantne vrijednosti nas više od 600.000.000 sa listićima u ruci, vrijednosti kao one izrečene riječima kao što su "sreća", "igra na sreću", "srećković"... Klađenje kao biznis je biznis, a u biznisu nema krtica i krtičnjaka. I točka.
PS. I vaš pjevač se umorio nekoliko dana oporavka i po koji žutanjak u grlo dobro će mu doći, a za one koji smatraju da im je dužan odgovor... e-mail: betting_as_business@yahoo.com
Post je objavljen 30.07.2007. u 23:07 sati.