Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sophiana

Marketing

CIRKUS

Sjetila sam se nečega.
Upravo gledam kroz prozor kancelarije, stigao je cirkus u grad.
Prvo probudi u meni znatiželju, nekakvo čuđenje. Radost i sreću. Htjela bih prići, vidjeti, osjetiti, doživjeti tu nekakvu misteriju cirkusa. To je meni kao nekakva nova igačka djetetu. Neistraženo, a znaš da budi ugodu.

Izgubljena u nekim davnim osjećajima, naglo probuđenim sitnicom dolaska tragova prošlosti.
Eto, to mi je.

Hladna stopala, zima mi je, srcem tražim toplinu. Pobjegli smo negdje, ostavljam starije da pričaju. Netko je tužan, netko se boji. Želim se sakriti od svega. Pobjeći u sebe da ne osjećam hladnoću. Svijet igre, svijet povučenosti. Šareni svijet djetinjstva. Toplina igračaka, ugododa. Šta je to alkohol? Zašto je jedan veseo a drugi u panici?

Sjedim na vrtuljku. Mogu se voziti koliko god želim. Meni je slabo. Neumjerenost. Povraća mi se. Vodi me kući. Samu. Želim preboljeti.

Nepoznato dvorište viđeno milijun puta. Toplo obučena. Sama stojim na vjetrovitome danu paranom vlagom. Kuda ću sa sobom? Zašto sam ja tu? Nervozna sam.

Nisam nikada imala topao dom. Izbjeglica zarobljena u očima dječjeg svijeta iluzije. Hladna su mi stopala. Naviknula. To je nebitno.

Šta je bitno? Maknuti se, pobjeći, poslušati. Ostaviti nekoga na miru.

Želim sada doći u stan, zavući se ispod deke. Plakati satima ako treba. Neka to izađe van. Ali ne želim to sve sama. Ne opet sama.

Bože, hoću li se ikada riješiti toga?


Post je objavljen 30.07.2007. u 15:48 sati.