Pregled posta

Kampiranje na krku u tri čina

Evo me, vratio sam se sa trodnevnog izleta na Krk. Sa lijepog, romantičnog i idiličnog mjesta između dvije rafinerije i prastarih ruševina. Evo kako je to više manje izgledalo:

Čin 1. «Peglom po Krku 100 na sat.»

Sjedio sam sa prtljagom ispred sveučilišta u rijeci i čekao spržotinu od čehinje da slednemo u njenu peglu i krenemo na put.







Napokon se žena pojavila i sjeli smo u dobru staru «Pegy», upalili «Beštiju» i krenuli.




Kretali smo se magistralom i upadali i ispadali iz gužvi, a najgore je bilo u Bakracu, gdje je bio poveći zastoj.




Sve bi bilo ok da «Pegy» ima vodeno hlađenje, ali s obzirom da je vani bilo pakleno vruće, a auto se uopće nije kretao, bilo je po prilično veselo... Na posljetku smo ipak prošli zastoj i došli do Krčkog mosta. na toj smo si prekrasnoj cestici dali malo oduška i stisli gas.



Ubrzo nakon toga smo došli na odredište. Tko bi mogao odoljeti tom romantičnom prizoru malene ali duge plažice u zaljevu a prekrasnim pogledom na rafineriju.



Bilo je društva na bacanje i feštanje je počelo odavno. Peglu smo parkirali na praktički zabranjenu zonu, ali kada smo je htjeli upaliti, shvatili smo da je jadna mala pegla ipak malo preumorna i nije davala znakove života. Ali tko je jebe. Ekipe je bilo, cuge nije falilo, a i atmosfera je bila na razini. Podigli smo šator sa najlijepšim pogledom na «kancelariju» zvanu «Toi Toi».



Nakon toga, krenuli smo na nekakve rezentacije raznih udruga diljem hrvatske, za koje smo kasnije skužili da su u biti samo isprika da bi se došlo bančiti bez milosti 3-4 dana. S obzirom da su za te prezentacije donjeli razglas (sa povećom watažom), kasnije se to namontiralo unutar ruševina i napravio pravi pravcati party.



S obzirom da je ekipa bila jako mješovita, našla su se negdje 2 DJ-a i oko 3 gitarista, tako da se ekipa na neki način podjelila. Ja sam ležao u pozi za inspiraciju i svirio sve od dobrih starih jugonostalgičnih pjesmica kao «Druže Tito mi ti se kunemo», pa do teme «Teletubiesa» i svi su se zabavljali.



Na posljetku svi izmoreni svim mogućim događajima i alkoholu koji nam je «teško pao», legli smo oko 5 i na posljetku zaspali.

Čin 2. «Tko živ, tko mrtav»

Spavali smo jako dugo... punih dva i pol sata. Oko 7:30 krenusmo na razbuđivanje sa kavom i nezaobilaznom rakijom kućne proizvodnje sa najlegendarnijom etiketom napravljenom od otrgnutog papira, zaselotejpiranog na bocu i ispisom «50-Gradi».
Kasnije tog dana, igrali smo se zubara, a što je najgore, ja sam bio pacjent, a «nasukana sirena» Raul je bio zubar.



Tada smo napravili evidenciju i pogledali, što je ostalo, a kasnije, i što se popilo. Nakon što smo pogledali koliko je pive nestalo, odustali smo od provjere ostale cuge.



Otišli smo na poštenu kavicu u Omišalj i uz put smo išli kupiti nešto masno za mazanje tijela i ponešto za popiti, a tada smo došli do točke prekretnice naših života... PRONAŽLI SMO MALI ŠANK ZA NAPUHAVANJE!!!! Prekrasno. Odmah se to kupilo i otišli smo ga testirati.. i jebo majku, radi!!! Ne prevrće se, stablan je i uvijek pri ruci.



Onda smo samo radili pizdarije do večeri. Čisto, romantike radi, evo kako izgleda zalazak sunca sa krka.




Čin 3. «Zadnje nam je veče...»

Pala je noć. Fešta ponovo počinje! Ovoga puta, s obzirom da sam preko dana slučajno zaspao na klupici, sunce je obavilo svoje, tako da još i sad imam žešće opekline na leđima i prsima, i na posljetku me je i oprala tempratura. Ali radi ekipe, ostao sam s njima.



Kasnije kada sam se povukao na spavanje, nakon što se u «Disku» završila puštati ciganica, a čehinja se izdivljala, čuo sam tako mile glasove kako unutar ruševina pjevaju (zavijaju) karaoke. (Provala dana: «Zna li netko ovu pjesmu?» «Ne...» «Odlično, sada svi skupa pjevamo nju.»). Nekako sam zaspao iako mi leđa baš i nisu dala mira.
Sutradan se ponovo napravila evidencija.



Bilo je kao što vidite bilo je jako veselo, a kao i prošli put, nakon pive smo odlučili ne gledati što se sve još popilo... (uz ovu cugu, bila je još jedna prazna baksa negdje unutra koju smo našli tek nakon što smo ovo slikali...)
Oko 11:00 spakirao sam stvari i ubacio se za prijevoz kod jednog prijatelja (dečku dotične čehinje i kako ona kaže mom davno izgubljenom bratu). Htio sam što prije doći doma, jer me je jedna jako posebna osoba čekala...

Eto, mislim da bi bio red da vam kao mojim vjernim čitateljima nešto priznam, kao nadopunu ove rečenice gore...

Ljudi, prijatelji, braćo i sestre, drugovi i drugarice, ministri stranke za smijeh alkohol i sex, ja sam ponovo zaljubljen i iskreno se ne sjećam kada sam zadnji put bio ovoliko sretan...
Zadnja me je veza ipak nešto naučila. Odlučio sam uživati dok traje i ne razbijati glavu oko toga koliko će trajati. Provodimo svaki dan kao da nam je zadnji... možda ne baš zadnji, više onako predzadnji, ali uglavnom, sve je to tu negdje.

Evo, samo zbog svih vas, pokazati ću vam osobu koja me je «preporodila». Nemam baš neku sliku, ali i ova će biti ok. (HINT: pazi te okice!!! prirodne su. nisu to leće!)




Prije nego vas pozdravim, samo želim reći da ne mislite da vas ne čitam. Komp me je počeo zajebavati i to svjetski (od kad je blog.hr prešao u verziju beta) pa često ne mogu komentirati.

Ljudi, budite pozdravljeni.

ALA HOMO ČA POPIT!!!!!!


Post je objavljen 30.07.2007. u 12:15 sati.