Pregled posta

Kamenoklesar Luka i priča iz Krstatica

U jednome od podalekih imotskih sela, Krstaticama, koje su se smjestile ispod Bijakove na cca 620 m nadmorske visine, gdje je kamen sredstvo, oruđe i način življenja, potražili smo posljednje od posljednjih majstora klesara. Prispjeli smo kod Milana Zeca, udovca u poznim godinama, koji je nakon završetka 2. svjetskog rata sam dograđivao svoju poveliku, skladnu kuću. Ispričao nam je priču o klesanju i gradnji kakva je bila prije pedeset i više godina. Od njega smo doznali za čudnovatu obilježenost kamenom, koju svatko tko dolazi iz ovdašnjih brdskih sela nosi kao trade mark što ga, već na prvi pogled, razlikuje od okopoljaca.
- Kamen je naša vjera, u njemu su otisnuti tragovi naših predaka, on nam omeđuje pristave s krušnim žitom, mjera je naših tijela u kamenoj raki i vječnosti - započeo je sjedeći u toploj kužini gdje se sve do ljeta loži vatra jer je hladno u ovim brdima. - Sva zemlja koju imamo, otrgnuta je od kamena. U ovim klancima i žlibovima podno Bijakove niz je naselja koja su gotovo potpuno opustjela. Bijakova nam daje zaklon od primorskih južina ali i postavlja granicu: tko je unutra teško će vani, tko iziđe teško će se vratiti. Vidite, vrtli i pristave što se spuštaju od moje kuće do na cestu Zagvozd - Slivno, kud vam god oko seže, to je samo mreža suhozida. Strancu kao što ste vi, čine se suludima te naizgled beskorisne zidine naslagana kamenja, i ne pada mu na um da su se, za svaki pojedini kamen, neka trudna leđa saginjala, polagala ga i ugrađivala kako jesenje kiše ne bi otplavile ovo malo zemlje u krču.

Alati u zapećku

Prizor što nam puca pred očima, jedinstven je plod vještine i mudrosti čovjeka iz krša jer se drukčije ovdje nije moglo opstati. Milan nastavlja:
- Generacije naših, ovdje su gradile i podzidavale svoj životni prostor. Svaka pa i najsiromašnija kuća ima mjesto življenja, rađanja i umiranja, čatrnju, pojatu za stoku, pristave za sijanje ozimice, raži i sočivice ( Da nam je danas malo one sitne, mrke i mirisne!), kamenu sopicu pred kućom za odmor u ljetnim sutonima, ali i mjesto svoga vječnog počinka pod jednostrukom preslicom i brecavim zvonom. Sve se na kamen naslanja i sklanja u njegovu sjenu.
- Rijetki se u Imotskoj krajini još bave kamenom na tradicionalan način. U zapećak su bačeni stari alati: pikamberi, škarpeli, bućarde, tajente, mace, marteline, ćapaduri, s kojima bi klesari, skrušeno kao pokajnici, poniknuli uz kamen i tuckali, kresali puni opreza. Kamen se u petradi, kavi, nije minirao dinamitom da ga ne rastrese, nego barutom koji ga je nježno odvajao i tek odlomljeni komad zabijelio bi se poput snijega na visovima Bijakove. Gradilo se klakom i crvenicom - takva se gradnja zvala usuvo. Kuće građene tom tehnikom mahom su se pokrivale kamenim pločama (sače) kaskadno položenim na hrastove merteke. Svaki muškarac u selu bio je ujedno i majstor. Danas je samo preostao Luka Lizatović, jedini koji se bavi kamenom, obrađuje ga i živi od njega.
Milan priča i hrani kozu i dva zaigrana kozlića.
- Ne držim ih zbog koristi nego iz navike. Kad opusti pojata znači da ni ja nisam zadugo.
Uputio nas je u obližnji, također polu-napušteni komšiluk, gdje Luka živi i radi.
Dočekao nas je hrvatski ovčar Janko mašući repom, a onda su istrčala tri plavokosa nasmijana djeteta, svi ispod šest godina. Ovdje ih moramo pozdraviti navodeći im imena: Ivana, Ivan i Ante, koja su, pod brižnom pažnjom majke Karmele, dala smisao našem posjetu. Djeca! Škola! Život! Kakvo tek veselje oni predstavljaju u selu rijetkih preostalih staračkih domaćinstava i - samo tri učenika u osnovnoj školi. Nagodinu će ih biti četvero.
Luka će, s potpunim mirom čovjeka koji je riješio svoje dvojbe:
- Proveo sam petnaest godina u Splitu učeći zanat kamenoklesara kod vrsnog majstora. Split je grad velikih mogućnosti i dobre perspektive, međutim ja sam prerastao okvir koji mi je postavljen u toj radionici i ambicije su me vodile k osamostaljenju. Želja da se vratim u rodno selo prevladala je. Vratio sam se i započeo s radom. Sagradio sam kuću i radionicu na vlastitu zemljištu i uz pomoć obitelji koja je vjerovala u moj rad i nadarenost te sam počeo nabavljati strojeve za vađenje kamena i njegovu obradu. Posao je krenuo.
Radionica se nalazi u blizini goleme javne čatrnje s najvećim perimetrom koji možete zamisliti, a oko nje, veliki monoliti domaćeg kamena dolita, nedavno izvađeni iz obližnjih kava Lukinom mehanizacijom, čekaju red za obradu. Samo Luka zna tajnu gdje se beru.

Domaće je domaće


- Kamen se danas uglavnom obrađuje strojno jer strojevi ubrzavaju i olakšavaju njegovu obradu do finalnog proizvoda. Na taj se način osigurava primjeren dotok sredstava kako bi ovakvo malo poduzeće moglo opstati i plaćati obveze. Ja danas upošljavam četvero ljudi, uključivši i mene sama. Prvi kredit koji mi je Županija nedavno odobrila, upotrijebit ću za nabavku stroja za pisanje slova i ornamenata na kamenim podlogama. Sve prethodno nabavio sam iz vlastitih sredstava.
Pitali smo ga za vrste kamena s kojima radi.
- Kod nas i vrsta kamena podliježe pomodarstvu. Iz Italije i BiH uvozi se ukrasni i građevinski kamen, mramori, polu-mramori, graniti itd. Radi se i s bračkim kamenom međutim, u našim klimatskim uvjetima, svakako je najbolje upotrijebiti domaći kamen koji odlično podnosi temperaturu vrelih ljeta i ledenih zima, primjerene je tvrdoće a kad se obradi, izgleda živo i struktura mu je savršena.
Upitali smo ga kako se nije odlučio na neki lakši zanat? Odgovor nas nije iznenadio, bio je gotovo očekivan.
- Kamen je izazov, kad zarežete monolit izvađen iz zemlje, ne znate što ćete otkriti, on čuva svoju tajnu i otkriva je samo najvještijima. Kako bih se ja (i širi ruke prema Bijakovi), ponikao iz ovakva kamena pejsaža, mogao baviti bilo čime drugim!?
Luka nas je poveo s južne strane svoje kuće na kojoj je počeo uređivati pročelje s rukom klesanim kamenim pločama i oblim pragovima obrađenim posebnim piketima, sve s mjerom i prema najzahtjevnijim estetskim kriterijima struke.
- Čekam mirovinu da se vratim starom zanatu i alatima. Danas malo tko ima dovoljno novca da plati ovakav rad. Moji radnici trebaju živjeti, djeca će u škole. Novo je vrijeme i svi žele imati sve, odmah.
Luka je nedavno darovao svome rodnom selu, rukom klesanu jednostruku preslicu za zavjetnu crkvicu sv. Ante iz 18. stoljeća, na brdu Vitrenik (820m) koju je srušio grom kad je poharao okolna brda, rascijepio zidove, otvorio grobove i spalio raslinje.
Pozdravljamo se s Lukom i ukućanima, i put pod noge u smjeru Imotskog.

Napisala : Maja Peršen

Luka Lizatović,kamenoklesar-OBRADA KAMENA - ZAGVOZD, Tel:021/855617 Adresa:Krstatice bb

Post je objavljen 30.07.2007. u 03:11 sati.