Kao što se ne možeš spustiti bez krize, tako ne možeš ni uljepšavati put koji te skida do gola, bacajući u očaj svaki puta kad proviriš nosom izvan okvira svoje palače od sunca, pretvarajući se da je svijet sastavljen od blago retardiranih spodoba, jer nije... Pretvorit ću te u kip od soli, da te mogu lizati svako jutro prije odlaska iz stana. Obećavam ti, vodit ću te u duge noćne šetnje po Milky Wayu, i na koncert Pepersa uz sto milijuna zvjezdanih obožavatelja. Časna pionirska. Ma kupit ću ti i galaksiju za privatne tulume bejbe, sa posebnim putokazima od tikovine da možeš svaku noć bauljati kroz vrijeme, a da ipak ne izgubiš dio sebe. Možda sam glupa, naivna šeprtlja jer ne razumim kad triba stati, možda nikad nisam ni postojala kako sam tila. Jbg. Ali jube, kad kažeš da me ne voliš, riči ispare poput dima marihuane kojom me opuštaš u kasnim noćnim satima pretvarajući se da me ne čuješ kad ti u uho šapnem... Laku noć...
Post je objavljen 27.07.2007. u 17:19 sati.