Ovo sam prepisala od nekud ali jako mi se svida...
Pripovijedali su mi svojedobno zgodu o jednom svećeniku kojega su u doba tzv. komunizma, u nekoj od zemalja bivšega Istočnog bloka, zatočili u kućni pritvor, u neku zgradu na osami.
Kretanje mu je bilo do kraja ograničeno, a posjeti njemu gotovo posve isključeni.
No, on se nije dao slomiti. Svakodnevno je, u više navrata, stojeći kod otvorenog prozora, bez obzira na godišnje doba i vremenske prilike, glasno molio časoslov i čitao ulomke iz Evanđelja te ih glasno tumačio.
Stražari koji su se uredno smjenjivali prd kućom, smatrali su da je pomalo skrenuo te su ga ismijavali. No, njega to nije nimalo uznemiravalo. Uporno je nastavljao po svojemu.
Kada su se okolnosti promijenile protumačio je zbog čega je to činio.
Nijedna evanđeoska riječ ne može biti izgubljena, govorio je. Zbog toga Evanđelje treba naviještati i kada se, naizgled, nema kome. Kada ga nema tko čuti.
Evanđeoske riječio kreću se prostorom, šire se u njemu i na neslućene načine nalaze koga će pohoditi.
Uistinu, nijedna dobra riječ nikada ne može biti izgubljena. Zbog toga je dobro da one s kojima živimo, darivamo dobrim riječima, da one koje ispraćamo, ispraćamo dobrim riječima, da one koje dočekujemo, dočekujemo dobrim riječima. I, uopće, da na one na koje mislimo, mislimo dobrim mislima.
Naša zabrinutost i naša sumnja, naša uznemirenost i naši strahovi, neće im moći pomoći, a nama će zasigurno odmoći. Svoju brižnost najbolje ćemo iskazati dobrotom koja uvijek ima povjerenje u onoga kome se obraća, na koga se odnosi.
Dobrotom koja je iskaz povjerenja u Boga koji se u svemu zauzima za nas. Jer dobrota je uvijek ljekovita i blagoslovna. Pa i onda kada njezini učinci nisu odmah uočljivi.
I nema istinskije zahvalnosti od dobrote.
Dobrota je utjelovljena zahvalnost.
Planovi
A opet, ne mogu odolit da van i ovu ne stavim, jer je strava...toliko o nasim planovima....
Mladić i djevojka stajali su naslonjeni na zaštitnu ogradu luksuznog broda.
Bili su nježno zagrljeni.
Upravo su se vjenčali i krenuli na medeni mjesec. Razgovarali su o ljubavi i nježnosti koja ih je ispunjavala te planirali svijetlu budućnost.
Mladić je govorio: "Moj posao ima dobre izglede, vjerujem da ćemo se uskoro moći preseliti u veći stan. Za osam ili devet godina bit ću svoj čovjek. Bit ćemo sretni, vidjet ćeš."
Mlada žena je govorila: "Da, djecu ćemo dati u neku bolju školu, priuštit ćemo im bezbrižno djetinjstvo."
Poljubili su se i brod je krenuo. Na jednom čamcu za spasavanje, koji je visio sa strane, bilo je ispisano ime broda: Titanic.
***
Želite li nasmijati Boga?
Pričajte mu o svojim planovima.
Post je objavljen 27.07.2007. u 10:04 sati.