Marketing
I'm Just A Girl...
Da se ne moram probuditi (hm, kao da sada spavam) za kojih pola sata, vjerovatno bi napisala jedan dugačak post. Ali to je u svakom slučaju i bolje, mislim da svoje osjećaje ne smijem previše javno pokazivati. Možda iz čistog razloga što ovo čitaju osobe koje bi se mogle naći u svemu tome a možda iz razloga što sam shvatila da nikada ne smiješ biti previše iskren sa takvim stvarima. Sutra ću spavati, zaspat ću na mjestu koje najviše volim. Na plaži! Volim kada me uspava zvuk mora, volim kada sam sama sa njim, volim sve ono što inače ne mogu imati…
Danas su mi se dogodile dvije stvari zbog kojih se osjećam… Jedna je toliko smiješna a opet tragična. Ova druga je trebala izbrisati ovu prvu, ali nije, samo joj se pridružila…
Ali to sam ja, privlačim sve ono što ne želim a što želim odvlačim od sebe. Veselim se malim stvarima a onda želim velike. Sanjam moguće pa to pretvorim u nemoguće.
A možda sam i samo smotana, u stvarima koje su mi važne. A te važne stvari ne znaju biti moje.
Možda zvučim tužno ali nisam. Ne znam biti tužna, taj osjećaj je vrlo kratko samnom. Dovoljno je da ga ostavim ovdje na blogu. Sutra imam važnijih stvari koje me čekaju a ono što neće biti neću ni spominjati.
Samo jedno pitanje, zašto se mi žene rodimo sa bolešću analiziranja svega, zar nam je to toliko potrebno?
I'm just a girl, what's my destiny?
Bemti, a nisam htjela ništa napisati!!!!
Post je objavljen 26.07.2007. u 01:45 sati.