Marketing
Subota 21 – spajanje sa kopnenom podrškom
U rano jutro čim je zora svanula javila se dva pohotna magarca i cijelu uvalu su probudili.
Kako smo bili vezani na molu gdje dolaze turistički brodići tako smo prije 9 morali zgibati iz Parka prirode. Kao da ga je sam Vakula poslao, prekrasan dan, mirno more, idealno za prelazak najveće trase našeg putovanja.
Ujedno mirno more nama posebno znači i manje potrošenog goriva koji se opasno počeo približavati polovici tanka, a morali bi se još i vratiti nazad.
Još je bilo prerano i za nautičare što nam je dalo priliku da u potpunosti uživamo u glisiranju bez naglih kočenja zbog mimoilaženja sa drugim brodovima. Izlaskom iz Parka mimo nekoliko otočića, usmjerili smo se u kanal između otoka Žut i Velikog kornata. Konačno, nakon nekoliko godina planiranja i otkazivanja došli smo do Kornata. Moram priznati da nisam vjerovao da ću dočekati taj dan. Iako smo prolazili sa strane s koje se ne vide oni silni kornatski otočići, nije ni ovaj prizor bio za baciti. Jedino tako nisu mislili Davor i Ivča, jedan je čitao novosti iz Autokluba
, a drugi je hrkao kao top
. Iako se nema previše za vidjeti, ali kada čovjek ima priliku prevesti se svojim brodom uz Kornate.
Obilaskom zadnje točke otoka Žut, čekala nas je najveća šnita oliti dionica otvorenog Murterskog mora. Kako nema u blizini nekih otoka i točaka po kojima bi se ravnali, a i da nebi previše glavinjali i potrošili previše goriva morali smo se pouzdati u naš dragi kompas. Na karti smo uzeli pravac otok Žut – zadnji čošak Murtera sa ulaskom u Tribunj i kompas je pokazao 107 stupnjeva. Naciljali smo brod na 107 stupnjeva i dvaput se pomolili da nismo fulali šefa i stanicu i krenuli smo uz božju pomoć. Ipak smo mi već stare nautičke iskusnjare i Murtersko more nam nije predstavilo nikakav problem. Bez nekih velikih otklona točno smo naciljali željenu točku i više nije bio nikakav problem slavodobitno ući u Tribunj
.
Očekivali smo doček od naše kopnene tribunjske podrške, ali ih je noć prije zela Tribunjaska noć i još su siroti hrkali u toplini doma svog kao bebice
.
Probudili smo Kumića koji se javio iz svoj sobe kao veliki trol iz svoje pećine. Navodno je kresnuo pola baterije Karlovačkih
, a ni curke nisu previše zaostajale sa kojekakvim koktelčićima.
Idealna dan za roštilj. Nakupovali smo sve potrepštine, posjetili druga ubogog Hrgovixa u njegovoj birtiji u Vodicama, ali on je u tom momentu imao podršku financijske policije i bio je u sto problema
tako da smo ostali samo na našem starom pozdravu: Nabijem te.....
Dan kad je palo blizu petnaest litara, jadna nam majka. Ipak je trebalo obilježiti susret starih drugara i ročkas neke nutičke foke. Roštilj je bio za prste polizati
(opet pohvale Alenu pekaču) i tak smo se fino svi napapali i punih mješina krenuli u destabilizaciju tekuće problematike. Zbog odlaska sljedećeg dana u Skradin, nije bilo nekog tulumarenja, a i ekipa je već bila lagano „umorna“.
Robi 
Post je objavljen 25.07.2007. u 12:11 sati.