Bio je netko u Zagrebu jučer. Kaže da je grad prazan.
Ništa čudno, imam dojam da se sve ono što fali gore, preselilo baš tu, tik do mene.
Gužva je neopisiva.
Ali, volim ja to. Nešto se zbiva. Doći će i jesen, pa zima, pa onda opet neće biti nigdje nikoga.
I, što je najgore od svega, živalj nebrojeni nestane od danas do sutra.Preko noći, samo ovako.
Ja sam stala na - 18.
Rekla mi je sutkinja na brakorazvodnom ročištu, gdje sam i opet bila jedina pozvana, a prisutna stranka, da "barem dobro izgledam". Kad sam joj uputila brzoubijajući pogled, ispričala se uz napomenu da "nije htjela biti cinična". No, šteta je već bila učinjena.
Zagušljivi je , osim što je zagušljiv, i poprilično nezrela, infantilna, bezosjećajna osoba, koja ne kuži da se igra tuđim životima. Misli da je razvesti se isto što i odlučiti da li će popiti čašu piva ili ne.
U glavnom, zaje*** me, sad se očito nećka, skužio je da sam zagrizla i da ne odustajem, a valjda je mislio da ću plazit oko njega i molit da ostanem s njim u savršeno idiličnom braku.
Pa bi malo odustao. Od razvoda.
A ja, eto, ne bih.
***
Kupanje - neizostavna aktivnost svaki drugi dan.
Od djetinjstva nisam bila ovako crna. Zapravo, brončano-crvena, jer ni pocrnit ne mogu k'o drugi ljudi, i tu sam malo posebna.
Naglo mršavljenje ostavilo je traga, naravno, sve to skupa i ne izgleda baš bogznašto, ali eto...ne mo'š imat i ovce i novce...valjda ću se odtepat u kakvu teretanu kad završi ovo ludilo od posla. Neplaćenoga.
Prijetio mi se šef, u šali da će mi uzeti od plaće ako budem previše pričala...odgovorila sam mu da može uzet i cijelu, neću ni primijetit...
Dora ima anginu. Dijete koje u svojih 10 godina nikada nije bilo bolesno i nikada nije pilo antibiotike, izgubilo je u 7 dana 5 kilograma. Izniveliralo temperaturu zraka i tijela. Sve između 39 i 40.
Sad je bolje, vratit ćemo mi te kilice, sreća da je dobro debeljuškasta...
Luka...on uživa! Najviše na koncertima svog zbora. Tu je na svom terenu.
Isprofiliralo se - dijeteje jednostavno maher za ples i pjesmu.
Sve drugo - više-manje...
Imam neodoljivu želju teleportirati se negdje drugdje.
Ostavit sve i krenuti drugačije.
Odvezati svezane ruke i uhvatiti konačno život u svoje ruke. Onako kako mi Ustav RH garantira.
Možda.
U nekom drugom životu.
***
I danas će biti paklen dan.
Ne može se spavati već noćima.
Idem uteć, popit kavu i otplivati pola sata.
Dok Zagušljivi pokupi kofer i ode.
Mjesec i po dana mira.
***
Post je objavljen 24.07.2007. u 06:23 sati.