Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/hadvao

Marketing

20070716 Savudrija

O "obicnim" klincima, o djeci iz popravnog doma, o Savudriji, o prijateljicama, o svemu i svacemu...

Proveo sam tjedan dana u Savudriji. Isao sam na djecji kamp, kao neka vrsta animatora. Cijeli dan i vecer organizirana zbivanja, kako bi djeci bilo zanimljivo, kako bi se izmorila i spavala. Mene i frenda su zvali DJevi, mada nikada u zivotu nisam takvo nesto probao. A klinicima je sada tesko objasniti da nisam nikada miksao CDove i slicno. Oni su na kraju ipak bili zadovoljni.
Smjesteni smo bili u kampu Veli Joze, svaki bungalov po 2 sobe, svaka soba po 6 kreveta. U startu je soba bila puna, no kako smo skuzili da je susjedna soba prazna, cure su pobegle u tu drugu subu. Na kraju je nas 3 muzjaka ostalo u onoj pocetnoj sobi. Novi prijatelj, cimer, bio je poprilicno sretan tom promjenom. Vec na pocetku nam je pokazao zasto. Lezimo svako na svome krevetu kada on glasno prdne i zadovoljno kaze kako je bas dobro sto sada nema cura i kako moze prditi do mile volje. Jako smijesno. Sjetio sam se trenutka kada sam otvorio neku "fora" knjigu o zenama,muskarcima i njihovim odnosima, gdje opisuju kako je kod muskih prdac izvor sprdnje i zabave, a kod cura neougodna situacija. Ocito sam prezenskast u nekim stvarima, ali zadovoljan sam time. Nije taj cimer uopce los, bas je dobar, kaj, nitko nije savrsen.

Savudrija sama po sebi nije neko posebno mjesto. Plaza nije privlacna, more nije precisto, puno je trave i tesko se maknuti od grebena da mozes normalno plivati. Svejedno, nakon par minuta bih se odmaknuo od tog mulja i bilo bi bolje. Zaista volim uzivati u moru, prekrasan fluid. Zalazak sunca na moru je jos jedna divna stvar koju covjek moze dozivjeti.
Sam kamp je bio minutu od dodira s morem. Posvuda ima puno drveca, time i puno hlada. Samo prvi dan sam se mazao s kremom za suncanje. Dalje nisam. Jedan dan sam mrvicu izgorio, a to je zato jer smo bili na molu i morali se brinuti oko glazbe, a tamo nije bilo hlada. No, nista strasno. Dan i pol sam nosio majicu i sve je super proslo. Treba samo biti pametan. Ne izlagati se suncu u kada je najjace, kupati se, biti povremeno u hladu. Cijelo vrijeme hodao sam bos. To mi je isto bilo super. S vremenom naucis kako bolje hodati kada si bos. Nakon par dana to postane tako dobro. Nisam vise zelio oblaciti papuce. Zelio sam osjetiti zemlju pod svojim nogama i koracati po travi. Tu i tamo bih zabila bi mi se neka travcica, ali opet, nista strasno. Sada sam tu u Zagrebu i gledam ovaj grozan asfalt.

Klinci. Mali ljudi, kak bi rekla prijateljica. Bilo je ih raznih godina, 4.razred osnovne (mozda i nize) pa do 2.razreda srednje. Ima tu hrpa problema, ali nije ni tako tesko kako si covjek misli. Treba ih potaknuti na razgovor, jer neki su sutljivi, ali itekako ce imati sto za reci i razveseliti se ako se interesiras za njih. To je vrlo vazno. S vremenom, oni ce se i vezati i sami dolaziti do vas i vi cete se morati manje truditi. Nekima ce biti zao sto se rastajete, mislit ce da ste nezamjenjivi. Lijep osjecaj.

Za klince su se brinule, na prvome mjestu, voditeljice, koje su vodile grupe od po 10 djece. Bilo je par starijih uciteljica, jedna mladja i 4 studentica socijalnog rada. Mogle su se prepoznati 3 ekipice. Jedna ekipica su 4 studentice soc.rada, dugogodisnje prijateljice. Druga su profesorice. Treca ekipa su 3 difovke. Medjusobno se nisu ispreprletale. Difovke su vise puta rekle da se ove studentice ne zele s njima druziti. Mi smo obilazili sve ekipice. Naime, navecer kada su klinci legli spavati, svaka ekipica bi se sjela ispred svojeg bungaloa i tamo sjedile,pricale,neke bi pusile i po potrebi obisle bungalov da vide spavaju li mali ljudi. Treca ekipa su bile cure iz susjedne sobe.
Prva ekipa je posebno zanimljiva. 4 dugogodisnje prijateljice, medju kojima i 2 seke. Cesto su se svadjale. 2 od njih su planirale biti cimerice, ali su ovdje u Savudriji pocele pricati o tome kako mozda to ipak nije pametno, Zamisli, godinama se druze i super su si i sada u par dana se toliko svadjaju i sada vise nece biti cimerice. "Cimovanje" je trebalo poceti odmah po povratku s putovanja. Odmah i po povratku su vec krenuli konflikti, jedna je htjela biti na kavi s nama, a druga je htjela do grada na sladoled i nikako da se dogovore. Otisao sam s kave prije postignutog sporazuma. Koje prijateljstvo... Koliko se ljudi poznaju?.. Za ovu jednu su svi govorili da ima zli pogled. Njene curice su se znale plakati. Zadnji dan su joj napravili crtez s puno srceka. Cudna zenska, mada ljudi pricaju da je cudnija nego sto uopce je.
Od par tih cura imao sam prilike cuti da zive po principu koji sam vidio u dok.filmovima kao sto su "The Secret" i "Koji k...uopce znamo?". Naravno, ovo se moze naci posvuda. Biblija:
http://bible.cc/matthew/17-20.htm
Da ponovim, sa svim ekipicama smo se druzili, sa svima je bilo zabavno na neki nacin. Cini mi se da sam najvise vremena provodio kod prve ekipice. Ipak je kod njihovog bungalova bio stol s klupama i najvise cura :)

Svi bungalovi su poslagani u krug, tako da se sve vidi, kada sjedis na terasi jednoga. Bilo je vise krugova. U drugima su bili Francuzi, Rusi i djeca iz popravnog doma u Dugavama. Odmah su nas upozorili da zakljucavamo sobe, posto su oni ovdje. Naime, da bi zavrsio u popravnog domu, moras se ipak malo potruditi, nije to bas tako lagano. Kada dodjes medju njih, neces vidjeti da ti se oni vesele i smiju. Vidjet ces cudne poglede, ponekad mrke,ponekad uplasene,ponekad bez pokazanih emocija sto opet povezujem sa strahom. Cut ces jako puno psovanja i vidjet ces kako se medjusobno stalno napadaju i kao da omalovazavaju jedni druge. To sve tako izgleda kada te netko pripremi na takve gluposti i kada onda dodjes do njih prvi puta. Kada ih upoznas, dobijes jednu sasvim drugu sliku. Oni su zapravo jako dobra djeca. Kada bi netko od njih bio napadnut izvana, svi bi stali na njegovu stranu. Zapravo su jedni drugima dragi, ali se boje to pokazati. Pokazuju mrznju, psovke i deru se jedni na druge.
Plivao sam. Cuo sam psovke i vidio 3 njih. Krenuo sam prema njima. Derali su se. Jedan se stalno derao kako ce nabiti ovog drugoga. Vrijedjao ga je da ne zna plivati i da ce ga lupiti i neka ide prema obali. Nekako su se smirili kada sam dosao. Objasnili su mi da ovaj ne zna bas plivati i da ga je zapljusnuo val i da se valjda skoro utopio. Ovi su ga dosli spasiti i potjerati ga na obalu. Ocito se brinu jedni za druge, sano ne uspijevaju to pokazati na lijep nacin. Na umjeren nacin sam im znao reci kako to nije dobro, ali vjerujem da treba vremena da prepozanju drugu perspektivu zivota.
Razgovor:
- Hej! Jesi se ti ikada usetao u policijsku stanicu s bombom?
- Nisam.
- E, vidis onog decka. On je!
Ima jos tako zanimljivih stvari. Pricao sam s glavnom animatoricom i prolazi jedan iz doma. Ogroman je, sav misicav, obrijana glava. Zapocnemo s njim razgovor. Pita ga animatorica sto mu je to s rukom. Krene on objasnjavati. Dvojica su se potukla. On je bio tamo. Krenuo ih je smiriti i nije znao kako. Kresnuo je jednoga sakom u glavu. Ovi su se i dalje.... Cini mi se da je on zaista imao dobre namjere. Ne kazem da je izuzetno pametan i bistar, ali osjecam da je dobar, pricao sam vise puta s njim. Nije ni glup. No, isao ih je smirivati sakama. Lijepo iskustvo u zivotu.
Prema nama su bili dobri. Nista nam lose nisu napravili. Dapace, uvijek su se nudili pomoci nam. Trebali smo prenositi opremu iz skladista na neko mjesto i spajati kablove. Oni bi se cesto tamo pojavili i pitali treba li pomoc. I inace, ako je nesto trebalo, pitas ih i oni ti pomognu. Zaista super ekipa. Skroz sam ih zavolio. Upravitelj i nije bas takav. Kazu mi oni da skoro svaki dan Francuzi pustaju glazbu navecer, ovo dok nas nije bilo. I dok smo mi bili, imali su Francuzi jedan dana kada su samo oni pustali. Decki iz Dugava imaju puno glazbe, voljeli bi i oni, ali im upravitelj neda. Jedna noc je bila "Dugave show" (svaku vecer je bilo nesta, tako i tokom dana, utakmice npr.). Vec sam ranije rekao deckima da bi bilo sasvim u redu da jednu vecer oni dodju na svoje. Bilo mi je sasvim logicno da to bude tu noc. Za "Dugave show" trebali su pripremiti neku predstavu. Jedno decko (debele naoca, djeluje povuceno) smislio je cijelu ideju sto bi napravili. To bi bila neka predstava, kazalisna valjda, neka satira mozda, spominjao je nesto Sanadera i slicno. Nije htio sve reci jer nije htio pokvariti predstavu. Predstave nije bilo jer nisu skupili rekvizite, a vjerojatno se deckima ni nije bas htjelo glumiti. Steta za decka, mozda je bas talentiratan, mada i da nije... Kada je trebao poceti disco, pozvala me glavna animatorica. Upravitelj je porucio da svjetla na stadionu (gdje je bio disko) trebaju ostati otvorena i da treba trajati maksimalno 1h. Svjetla su uvijek zagasena bila, a ako nisu, nitko ne zeli doci na stadion plesati, svi cekaju da se pogase svjetla. Upravitelj je to zahtjevao zato jer kaze da se decki napiju i spavaju po stadionu pa ih u mraku ne mozemo vidjeti kako rade sranja. Objasnio sam animatorici da to sve nece tako ici kako on kaze i rekao sto cu napraviti, argumentirao i rekla je da je ok. Cinilo mi se da sam izvukao i vise nego solidan kompromis. Decki su bili bas sretni. Frend je trebao ostati jos jedan tjedan tamo. Sve je dogovorio. Dobio pristanak od glavne organizatorice u Zagrebu i upravitelja. Jutro nakon te veceri, upravitelj mu je rekao da ce doci netko drugi sljedeci tjedan, da mi ne vodimo cijelu stvar kako treba i da nece moci ostati kao DJ. Vrlo mi je jasno da je upravitelj kreten koji ne daje toj djeci pravu priliku. Debeo je i uvijek nosi naocale tako da mi nijednom nisam uspio vidjeti oci.
Osobno, stvarno mislim da su ti decki odlicni. Treba im dati prilike. Svasta ih zanima, ali ljudi nemaju povjerenja u njih i ne gledaju ih na llijep nacin. Ne poticu ih da budu bolji. Upravitelj se trudio prikazati nas losima, ali obojica se osjecamo da nismo napravili nista lose nego bas nesto dobro.

Bilo je svakakvih zgoda. Jedan mali covjek iz naseg kruga se salio, na odlasku s plaze, bacao je kljuceve i oni su ostali na grani drveta. Tada su decki skidati kljuceve. Gadjali su ih slapom i slapa je isto tako jednom zapela za drvo. Uzeli su drugu slapu. I druga slapa je zapela. Skuzili su da to ocito nije dobra taktika. Uzeli su metlu. Bacali metlu i pokusavali skinuti kljuc ili slapu. S vremenom je i metla zapela na drvo. Bacali su i kamenje. Na kraju se skupilo nas nekoliko i prestali su s bacanjem. Jedan od njih se popeo na drvo i sve to skinuo. Pravi tarzan. Imali smo hrvanje u blatu, nogometne i razne druge turnire.
I nisu tako razliciti od vecih ljudi.
Jedna cura je dosla u kamp u stiklama.
Bio je jedan klinac koji je stalno pricao viceve i zagonetke.
Svatko je poseban.

Posebno me se dojmila jedna cura. Mala ima 13 godina, ali je skroz simpa. Jako ju zanima svemir i slicne stvari. Pricao sam s njom i vidio da mnogo zna o suncu, planetima, crne rupe, opcenito svemir. Svasta ju zanima i ona tako svasta proucava. Malo cudno prica, ali zna to biti bas simpaticno. Zaista me se dojmila. Mozda ima 13.g., ali mi je ugodnije i korisnije s njom pricati nego, kako mi se cini, s vecinom ljudi mojih godina. Nema priglupe,primitivne teme. Sjecam se kada sam i ja bio tih godina, mrzio sam sto mi ljudi nisu davali dosta prilike samo zato sto sam klinac. Bas super cura. Ona ce napredovati s godinama, za razliku od nekih. Zanimljivo je sto ona uopce nije bila popularna medju svojima. Nisu je odbacivali, ali nisu je isticali kao neku zanimljivu. I ono, neki ljudi kada pricaju, svi ih slusaju, a neke kao da ne cuju. U toj gruboj podjeli, medju klincima bi ona spadala u drugu grupu. Nadam se da ce ju konacno netko odvesti u zvjezdarnicu.



Post je objavljen 23.07.2007. u 18:30 sati.