Marketing
BEGIZMI 5.
Evo nekoliko događaja kojih se File sjetio iz vremena kad smo svirali u Tutti Frutti.
Bego, 1987.
Godina 1985 ili 1986. Radio Delnice, promovira se koncert i novi album.
Spiker: „Evo, nekoga imamo na liniji. Ako točno odgovorite na naše nagradno pitanje dobit ćete besplatne ulaznice za večerašnji koncert. Želite li vi Bego postaviti neko pitanje našoj slušateljici?“
Bego: „Koliko trenutno u općini Delnice ima atoma kisika?“
I slušateljica i spiker i svi: „????“ (muk od 20-tak sek.)
Spiker: „Možda bi moglo neko lakše pitanje?“
Bego: „Dobro. Kako se zoveš?“
Slušateljica: „Maja.“
Bego: „Odgovor je točan! Osvojili ste svih sto besplatnih ulaznica za večeras!“
(izvan etera)
Ninčević: „Glupane, zašto sve ulaznice?“
Bego: „A tko će smišljat tolika glupa pitanja. Nek se ona misli kako će ih podijelit!“
Povratak iz Njemačke 1987. U jednom autu se voze Ninčević i File sprijeda, a Bego na zadnjem sicu s gomilom kartona piva koje mu je, da mu se nađu za po putu, dao fra Marinko. Nakon nekoliko sati vožnje, Bego je do preko pojasa zatrpan praznim konzervama piva.
Ekipa dolazi na carinski prijelaz bivše države. Carinik traži da se izađe iz auta. Ninčević i File izađu.
Carinik: „I vi gospodine.“
Bego: „Nije to baš pametno...“
Carinik: „Izlazite, kad sam vam rekao!“
Bego: „Ne bih baš preporučio...“
Carinik (zaurla): „Izlazi majmune, ili ću te ja izvući odatle!!!“
„Dobro.“ reče Bego i otvori vrata. Naravno, pozamašna gomila konzervi piva glasno poispada kroz vrata po carinskom prijelazu.
Bego: „Eto. A fino sam vas pokušavao upozoriti.“
Carinik (u predinfarktnom stanju): „Svi u auto! Vozi odavde, da vas ne gledam!“
Nakon duže vožnje, konačno se s Boraje ukažu i svjetla Splita.
Ninčević: „Evo, još malo pa smo doma. Jedva čekam zagrlit ženu i djecu.“
File: „A meni će žena za koji dan rodit sina, pa ćemo se napit. To treba proslavit!“
Bego izroni sa zadnjeg sica iz gomile konzervi, pijan ko zemlja i sav raskuštran.
Bego: „E, moj File! I moj se otac napija i slavija kad je mene čeka. I pogledaj šta je dočeka!“
Tada je u autu zavladala mučna tišina, pa je tako Bego na miru došao kući.
Recepcionerka: „Upišite se u knjigu gostiju, molim.“
Bego: „Gospođo, opće je poznato da zazirem od svakog tjelesnog napora, uključujući i podizanje kemijskih olovaka.“
Poznati restoran s lovačkim specijalitetima.
Bego: „Što imate danas?“
Konobar (samouvjereno, samodopadno, čak s visine): „Sve, gospodine.“
Bego: „Ma baš sve?“
Konobar: „Baš sve!“
Bego: „Znate večeras imam koncert i morat ću pjevat, pa... donesite vi meni 20 dekagrama slavujevih jezika lagano prženih na maslacu. Zbog glasa, znate.“
Koncert Samanthe Fox u Ljubljani. Tutti Frutti sviraju kao predgrupa. Publika, njih 5-6000, zviždi i na binu baca svo smeće koje im je bilo pri ruci. Jedna pivska boca leti prema Begi. On je uhvati, dođe do mikrofona i zaurla:
„Zašto prazna!? Zašto prazna!?“
File: „Šta će ti ta kapa?“
Bego: „Da mi šta ne padne na pamet.“
Bego i File pripremaju repertoar.
Bego: „Zabolija me mozak od ovoga.“
File: „Vakuum ne boli!“
Bego se igra sa živim škampima (to se inače ne radi). Jedan ga kliještima uhvati za prst.
Bego: „A dabogda dobija čovika na pluća!“
Žena: „Koliko si piva popija? Opet ti je stomak nabotija.“
Bego: „Ekspandiram se u prostor. Što je mene više, svemira je manje!“
Koka u super minici: „Šta buljiš?“
Bego: „To se na hrvatski kaže: Šta guzičiš?“
File: „Jesi li to opet prnija?“
Bego: „Nisan. Biće san zinija.“
Neandertalac, iziritiran Beginim likom i djelom: „Razbiću ti tu pičku od usta!“
Bego (dahne u dlan): „Zar se dotle osjeti?“
Opet duhovna rasprava u kafiću.
Netko: “Šta misliš, šta bi mogli biti ti anđeli?”
Bego: “Možda perad?”
(nastavit će se)
Post je objavljen 24.07.2007. u 15:48 sati.