Marketing
21. 12. 2012.
Smak svijeta nije tematika koja pripada tek zadnjim godinama, naime ne tako davna zastrašujuća Nostradamusova 2000.-ta tek je kap u moru te vrste ljudske paranoje. Zapisi o iščekivanju sudnjeg dana u najranijim oblicima pokazuju kako je to vjerovanje bilo uvriježeno čak i u 3 tisućljeću prije nove ere, a kad bi jedan posustao, uvijek se našao sljedeći "pravi" sudnji dan, tako tvoreći pravu malu preglednu galeriju nebrojenih krajeva, koji su već, barem 100tinjak puta, trebali izbrisat cijelu našu egzistenciju. No mi smo još tu, zar ne?
Dakle što je to tako posebno oko brojke 2012?
Osim činjenice da je taj datum jako blizu, te je time potaknuo, dežurne paničare da ponovno dignu famu oko sudnjeg dana - kalendar jedne misteriozne civilizacije, civilizacije Maya - unatoč činjenici da sam narod već dugo ne postoji - završava upravo tada.
Ironično - kalendar te davne civilizacije precizniji je čak i od ovog gregorijanskog kojeg danas koristimo. Osnova kalendara je ciklus od 20 dana (Winal) koji se množe sa 18 tako davajući broj od 360 dana (Tun). Tim danima dodavalo se 5 dana "van kalendara" kako bi se upotpunila godina. Maye su vjerovale kako ono što rade za vrijeme dana "van kalendara" predstavlja ono što će uvijek raditi, te su pazili kako se za to vrijeme ne svađaju, ne čine nešto neugodno ili teško.
Već tada su precizno odredili ophod Zemlje oko Sunca na 365,2420 dana. (Usporedbe radi: današnji proračuni taj ophod računaju kao 365,2422 dana, dok gregorijanski kalendar sa 365,2425 dana u ophodu, ima veću devijaciju od Mayanskog). 360 dana dakle je predstavljalo 1 tun, katun je iznosio 20 tun-a odnosno 7200 dana, baktun 20 katun-a, pictum 20 baktun-a, calabtun 20 pictuna, kincultun 20 calabtun-a, alautun 20 kincultuna, odnosno to je bila već cifra veća od 60 milijuna godina. No to nije bio jedini ciklus računanja godina kod Maya - među ostalim postojala je i "manja godina" od 260 dana koja je podijeljena sa 20, davala 13odnevne cikluse, a postojali su i 52dnevni i 52godišnji ciklusi. Njihovi kalendarski ciklusi dobro su se poklapali sa sinodičkom revolucijom Venere - što upućuju da su bili vrsni astronomi, sposobni za precizno izračunavanje gibanje tog nebeskog tijela. No i sama Venera za njih je imala posebno značenje - povezivali su je s ratom - a njen ciklus određivao je "dobro vrijeme" za ratovanje.
Mayanski oblik datuma je specifičan - dani kalendara od 260 dana imaju 20 imena uz koji stoje brojevi 1-13, kako je 20 imena kad određeni dan dobije broj 13 - ide se ispočetka - dakle od 1. Mjeseci kalendara od 365 dana također imaju imena uz koje stoji broj no princip je malo drugačiji - 18 imena mjeseci uz koje su stajali brojevi 0-19, no brojali su se na način da je prvo ime mjeseca moralo proći sve brojeve 0-19 prije nego bi nastupilo sljedeće ime mjeseca. Računanje godine bilo je puno jednostavnije - ovako: baktun.katun.tun.winal.dan - npr. današnji dan 21.07.2007. ima oblik 13 Ahau 8 Xul 12.19.14.9.0
Početna 0.0.0.0.0 mayanska godina u našem kalendaru odgovara datumu - 11. 08. 3114. godine stare ere. Mayanski ciklus od 13 baktuna završava na njihov datum 13.0.0.0.0 odnosno prevedeno u naš kalendar radi se o datumu 21. 12. 2012. Unutar dužih vremenski perioda, Maye su vjerovale kako se sve ponavlja, dolazeći pod isti kozmički utjecaj, te je njihov kalendar prikazan kao ciklički a ne kao što je naš - linearni. Time spomenuti datum predstavljen je kao završna, ali i početna točka novog ciklusa 13 baktuna - što bi se, po meni, moglo protumačiti kao doba promijene a ne kraja postojanja, a apokaliptično nastrojeno mišljenje o smaku - pretjerano.
Dakle što možemo očekivati od 21. 12. 2012.?
Nekakvo poravnanje u galaktičkim razmjerima? Vjerojatno, no to i nije baš jedinstven događaj.
Pošast malih zelenih? Pa ukoliko se dokaže kako sama civilizacija Maya potječe s neke druge planete onda bi ova solucija bila vrlo moguća, no prema mojim saznanjima - unatoč činjenici da im je astronomija za njihove prilike bila zavidno napredna - ipak su bili samo homo sapiensi.
Klimatološke katastrofe? Sudeći po paklenim ovogodišnjim temperaturama - već su počele - dakle ništa nova :)
No dežurni paničari ne brinite, uvijek nas čeka sljedeći "sudnji" datum - u ovakvim vjerovanjima nema predaha. Uvijek će se naći neka sitnica koja dozvoljava osobnoj interpretaciji i strahu da nadvladaju logične zaključke poput onog da će konačni kraj doći najvjerojatnije tek za 4 ipo milijarde godina - naime Sunce će potrošiti svoje gorivo, napuhnuti se u velikog crvenog diva i time progutati Zemlju - guštajte dok ima vremena ;)
Post je objavljen 21.07.2007. u 21:12 sati.