Marketing
Loosing Reality
Usijanim nebom, poput kakve fatamorgane, crna je ptica parala teški zrak svojim usamljenim, sporim letom.
Nismo li ti i ja iste, kaži mi?
Samo letimo, sudarajući se s tisućama tuđih sudbina i tražimo put do svog malog djelića neba.
* * *
Stajala je pred ogledalom.
Čudno je zapravo kako joj se uvijek isto lice pokazivalo pred tim reflektivnim čudom, kad je u tom licu živjelo na tisuće raznih svjetova i uvijek nove slike proživljenih Otkucaja.
Samo na trenutak, trepavice su se spojile, a onda je opet otvorila oči.
Nestao je.
Jedan je neponovljivi sekund njenog života otišao s neke druge strane ovog ogledala a ona je još uvijek stajala na istom mjestu.
U očima je bljesnula svjetlost.
Možda će i ona jednom uspjeti otvoriti vrata nečijeg ogledala i zaviriti u ocean nečijih nadanja.
* I možda će netko pronaći ključ njenog ogledala i pokazati joj kako izgledaju njeni snovi iza druge strane beskraja.*
* * *
Gledala je u udaljene blještave točkice jednog grada.
Gore, gdje je gotovo mogla dotaknuti nebo,
pod njenim se nogama prostirao neki sasvim drugačiji svijet.
Zatvorila je oči i ovog puta prepustila drugima
neka traže mirni kutak pod izgubljenim svemirom.
Njoj je ovdje bilo baš dobro.
Post je objavljen 21.07.2007. u 14:12 sati.