Smiješim se uvijek,
U prolasku Ulicom Breza.
Ulicom u kojoj si stanovala,
Na kraju grada.
Upoznao sam te tamo.
Bila si, moglo bi se reći,
Mlada i bez obaveza.
Ranjiva u duši,
Strastvena, za avanturu spremna.
I ja bio sam mlad,
Dječak još u duši.
Stidljiv, nesiguran;
Ali ti si znala...
Da, trebala mi je žena.
Voljela si breze i Cesarića,
Jesenjinove si pjesme znala.
Bila si tako dobra i nježna,
Za mene utočište...
Jednostavno, moja draga.
Prolazili su nam u blagosti,
Sati i dani i tjedni...
U vremenu tom,
Dok našu smo čašu
Ljubavi i strasti ispijali.
Drhturila si kao breza
Kad bi se rastajali.
Kao da si znala, a sad znam da jesi,
Da doći će dan rastanka
I da nikada više u ljubavi nećemo biti.
Stanuješ li još u Ulici Breza?
Ti, koja si me divno primila
I pustila da odem!
U prolasku ulicom tom, naravno, tebe se sjetim
I poželim toliko toga u trenutku o tebi znati.
Post je objavljen 21.07.2007. u 12:13 sati.