The Mechanik, 2005. D : Dolph Lundgren ; Dolph Lundgren, Ivan Petrushinov, Ben Cross, Olivia Lee
Nick Chernenko (Dolph Lundgren) je ex-SpetzNaz, veteran rata u Avganistanu, trenutno u zasluženoj penziji u nekom ruskom selu kod St. Petersburga. Jednog ne baš lepog dana, u njegovo selo dolaze lokalni mafijaši da zatvore mali veći kokainski pazar. Dve strane ne uspevaju da se pogode oko cene, pa Saša (Ivan Petrushinov), šef "gradskih", reši da upotrebi silu protiv "prigradskih". U sveopštem pokolju Chernenko gubi ženu i sina, te se ubrzo sveti celoj Sašinoj frakciji - Saša lično dobije metak u glavu.
Sedam godina je prošlo, i Nick je sada običan mehaničar koji radi u jednoj garaži u LA. Ipak, prošlost nastavlja da ga prati...jedna starija žena ga pronalazi, i nudi mu pola miliona dolara da se vrati u Rusiju i spase njenu ćerku. Kada se ispostavi da je nju kidnapovao niko drugi do Saša, koji je još uvek živ (plus ogroman ožiljak na levom obrazu), Nick prihvata posao i kreće put St. Petersburga. Tamo se udružuje sa Englezom Burtonom (Ben Cross), sa kojim će zajedno krenuti u search & rescue.
Dolph Lundgren je jedan jako, jako čudan tip. Nosilac crnog pojasa u karateu, diplomac hemije, govori četiri jezika...i već 20 i kusur godina glumac u raznim akcićima šlj-klase. U svoje zlatno doba, Lundgren je uvr' glave mogao biti opisan kao pouzdani villain ili support, ali 95% pokušaja castovanja Dolpha u glavnu ulogu završilo se tragikomično. Poslednjih godina, baš kao i nekadašnji saborci Van Damme i Seagal, Lundgren je zajahao D2V talas, pojavljujući se u raznim sumnjivim produktima snimanim po Bugarskoj pod Nu Image zastavom. Za razliku od njih, dobri Dolph je otišao korak dalje...on je sad i režiser svojih "dela".
The Mechanik je, posle The Defender, drugo Lundgrenovo "čedo", i reč je o jednom stock akcionom na kakve su ljubitelji ovog žanra i navikli. Po internetu sam čitao svakakve hvalospeve, ljudi su naglas penili o tome kako je ovo Dolphov veliki comeback (kako da se vrati kad nikad nije ni bio neki faktor, isuse)...ovo je samo jedan običan, standardan new wave akcioni, ni iznad ni ispod proseka. Film se grubi deli na dve celine - prvi, u kojem Nick i Burton planiraju i izvode otmicu, i drugi, u kojem ih Saša i njegovi jure po ruskim vukojebinama. Oba dela kulminiraju firefightovima, ali između ima malo toga da vas drži. Tih pola sata između otmice i finalnog obračuna su razvučeni u pičku materinu i ne dešava se gotovo ništa.
Mada se film vadi na jako dobru fotografiju (predobru za ovaj nivo) i urednu glumu, Dolph the režiser se trudi uporno da to sroza na kičericu. Iz nepoznatih razloga, Dolph je umislio da je John Woo, pa je predrkao slo-mo upotrebu do negledljivosti, i editing je protkan fade-outovima koji dokurče posle pedesete upotrebe - dajte ljudi, ne mora svaki prelaz između scena da bude u fadeu ! Pored Wooa, Dolph crpi inspiraciju i od Peckinpaha (očigledan Wild Bunch omaž u finalu) i Tarantina (scene u pripremi otmice). Koreografija borbi je OK, mada mu zameram da je puno hand to hand borbe snimljeno u prekrupnom kadru.
Sve u svemu, ko voli nek' izvoli...kontrarno internet kritikama, nema ovde ništa tako specijalno za videti. Dva i po korektna shootouta i smor in between, na sreću sve ukupno traje 90 minuta. Samo, ako uzmete sve Lundgrenove talente odozgo u obzir, složićete se da bi mu bilo bolje da se mani jebavanja po istočnoj Evropi i zaposli se u nekoj firmi kao hemičar što i jeste. Mada, ko sam ja da mu kažem da batali ono što očigledno voli...