Pregled posta

SVJETLO IZA TVOJIH PROZORA

(1997.)

gorjelo je večeras svjetlo iza tvojih prozora
a ja sam zaogrnut hladnoćom šetao sam pod zvijezdama
i žudio za tvojom toplinom
sudarao sam se sa sjenkama
tragajući pogledom za tvojom siluetom iza zavjese
možda čak i spokojnim pogledom u mrak
u kojem sam za tebe samo dio praznine
i sjetih se svijeća tad
mirisa voska u prigušenoj tmini
i opojnog znoja i topline se sjetih
dok stajao sam promrzao od mjesečine
i pitao se da li si sama večeras
da li ti ikada u misli dođem
i da li je nestao gorak okus s naše uspomene
ili me još prezireš i mrziš
smatraš me jadnim i slabim
kao što sam sada ovdje u mraku
dok dobri dani sve dalji su
a bliski ljudi kao da odlaze sa njima
ne žalim se, samo malo hladno je
i žudim za tvojom toplinom
makar samo iz riječi izrečene
nakon svega onog što nismo zaslužili
ni ti, ni ja, nijedno nema isprike
i zalud je što tražim riječi
kad znam da ih nećeš reći
ni toplinu mi dati sa njima
jer, gorjelo je večeras svjetlo iza tvojih prozora
kao i nekada mi
a ovaj put ja sam bio samo promrzli dio tmine