Pregled posta

Boćarski je klub "Višnjevac" najstariji klub u Osječko-baranjskoj županiji, a drugi u slavonskoj regiji. Prvi je klub osnovan 1981. godine u Vinkovcima.Klub je u Višnjevcu osnovan 1983. godine,a za prvog predsjednika i tajnika izabrani su Đuro Kovač i Petar Biočić.U međuvremenu su predsjednici i tajnici bili Ante Mamić,Nediljko Peko,Želimir Namet,Željko Šabalić,Želimir Šućur,Nate Vrček i današnji predsjednik Đuro Kovač i tajnik Ante Katavić.
Prvo dvostazno,tvrdo nabijeno boćalište,klub je "Višnjevac" izgradio 1983. godine na "pašnjaku",u sjevernom djelu naselja prema Dravi, uz veliki kompleks šuma.Uz igralište je izgrađen skroman objekt višestruke namjene.Gledajući u bližu boćarsku budućnost, u kojoj će nabijeni zemljani tereni biti prošlost, klub je 1986. godine izgradio dvije asfaltirane staze.Dobrovoljnim radom igrača i uprave,dobrovoljnim novčanim i drugim prilozima i uz pomoć osječkih poduzeća "Tranzit", "Gradnja" ,"Kandit","IPK Osijek","Sloboda" i dr. Na taj su svečani dan oraganizirali prvi boćarski turnir na kojem su sudjelovale ekipe iz Zagreba "Novi Zagreb" i "TEP",zatim boćarski klub "Vinkovci" te domaća ekipa "Višnjevac".Objekt je otvorio tajnik Boćarskog saveza Jugoslavije i Boćarskog saveza Hrvatske,Mario Milanović-Litre.



Sportski je novinar Glasa slavonije napisao između ostalog kako je to drugo asfaltno boćalište u Jugoslaviji,koje je prije Višnjevca imao još samo Split.Otvorenje novih boćarskih terena popračeno je velikim brojem uzvanika i mještana, a poseban su sjaj "fešti" ,koja se još danas pamti,dali Slavonski bečari.Jela,pića,plesa i pjesme bilo je do te mjere da se na trenutak zaboravilo tko je pobjednik turnira i čemu ova cijela "fešta".Iste su godine Višnjevčani dogradili postojeći objekt u kojemu su svlačionice,biffe,sanitarni čvor,natkrivena terasa i drugi potrebni sadržaji.Istovremeno je postavljena odgovarajuća boćališna rasvjeta.Kako je natjecanje u višem rangu zahtjevalo još dvije asfaltne staze,Višnjevčani su izgradili 1985.godine. Dvije godine kasnije 1987. Boćarski klub "Višnjevac"poduzima još jedan krupan korak te zatvara i natkriva prve dvije staze (dvorana),u uvjerenju kako će i preostale dvije osposobiti,na isti način u narednih nekoliko godina.Za ovaj "korak naprijed" posebno su zaslužni Ante Katavić i Marijan Jurić.





Boćarski je klub "Višnjevac" 1987. godine osnova i svoju II.ekipu koja se pod imenom "Višnjevac" poslije "Zrinski" natjecala u tadašnjoj Slavonskoj ligi za koju su nastupali: Tadija Balaš,Mirko Čuljak,Franjo Duspara,Marijan Kordun,Roman Katušić,Davor Kralj,Nediljko Lončar,Ivica Lubina,Ante Mamić,Boro Milešević,Željko Nebes,Nediljko Nuić,Vlado Novoselić,Nediljko Peko,Ante Prgomet,Drago Prgomet,Anđelko Srdanović,Milan Tucak,Marinko Vakoš,Nikica Vrdoljak i Stanko Vrdoljak.
Poslije domovinskog rata ova ekipa nastupa pod imenom "Zrinski",kako bi 1996.godine zbog materijalnih razloga prestala postojati.

Boćarski je klub "Višnjevac" uključio se u službeno natjecanje,kada je 12.listopada 1985.godine na turniru u Zagrebu osvojio treće mjesto.Na izborenom je turniru sudjelovalo 14 ekipa iz sjeverne Hrvatske i Slavonije.Tada je klub stekao pravo na natjecanje u službenoj III.hrvatskoj boćarskoj ligi-sjever,u kojoj su osim "Višnjevaca",bili zagrebački klubovi: "Borac","Dubec","Građevinski institut“,"Klaka","Medveščak","Novi Zagreb", "Prvomajska","Siget" i "TEP" i vinkovački klub "Vinkovci".U ovom rangu natjecanja Boćarski je klub "Višnjevac" 1986. godine osvojio 3. mjesto,a slijedeće 1987.godine prvo mjesto.



Time je stekao pravo na natjecanja u II. Međurepubličkoj ligi-sjever.U natjecaljskoj 1988. godini,uz Boćarski klub "Višnjevac",bili još zagrebački klubovi: "Borac","Dubec","Građevinski institut","Klaka" i "Zrinjevac",iz Ljubljane: "Bičevje","Brdo","Sloga","Svoboda" i "Špica","Radovoljica" te "Primorsko" iz Kranja.Boćarski je klub "Višnjevac" osvojio osmo mjesto 1988. i 1989.godine u ovoj za nas prejakoj i preskupoj konkurenciji.Boćarski je klub "Višnjevac" natjecao sve do ratne 1991.godine.Prvenstvo nije zbog ratnih uvjeta završeno ni 1990 godine,a nije ni naredne 1991. i 1992.godine.

Raspadom SFRJ,ukida se i ova međurepublička liga,pa se Boćarski je klub "Višnjevac" 1993.godine uključuje u II. Hrvatsku boćarsku ligu – sjever.Nakon ispadanja iz II. natjecanje nastavljaju u III. Boćarskoj ligi,gdje 1994. i 1995. Godine zauzimaju šesto mjesto,1996.peto,a 1997.četvro mjesto.Kako iza Višnjevca ostaju 25 godina plodne boćarske aktivnosti u različitim sustavima natjecanja,ovdje treba izdvojiti i one turnire u kojima su Višnjevčani postigli zapažene rezultate :
1986. godine "Vinokavačke jeseni" – od četri ekipe,drugo mjesto par Lozina – Prgomet,kao prvaci Vinkovačkog saveza,plasirali se u finale kupa Hrvatske regije – sjever; 1.boćarski turnir (Vinkovci,Novi Zagreb,TEP,Višnjevac):turnir u Višnjevcu (Zrinjevac,Novi Zagreb,Višnjevac);Par Lozina – Kaniža, prvo mjesto u Kupu Slavonije 1987.godine;Finale Kupa u Višnjevcu hrvatske regije – sjever (Industrogradnja,Novi Zagreb,Zrinjevac,Višnjevac); U igri pojedinaca (precizno izbijanje) Lozina osvaja peto mjesto,a Slavić treće mjesto,četvorka (Lozina,Slavić,Kovač,Kaniža)prvo mjesto u Kupu Slavonije.Iste godine na turniru TEP-a u Zagrebu,u izuzetno jakoj konkurenciji,Višnjevčani osvajaju zadovoljavajuće četvrto mjesto.Nastup na velikom turniru "Zrinjevac 87",na kojem se našlo najboljih 11 ekipa u tadašnjoj Jugoslaviji (četri skupine),može se ocjeniti vrlo uspješnim.



1988. godine "Višnjevac" je sudjelovao na međunarodnom turniru "Zrinjevac 88", uz nastup 16 momčadi : 3 iz Zagreba,po jedna iz Ljubljane,Rijeke i Pazina,omaldinske reprezentacije talijanskih pokrajna Veneta i Furlanija,francuska ekipa "Vilage en bois" iz Pariza i "Surensnes",također iz francuske.Veliko priznanje Višnjevčanima samo sudjelovanje na tako jakom turniru. U četvorkama,parovima,pojedincima i preciznom izbijanju, "Višnjevac" je ponovo prvi u Kupu za Slavoniju.Na pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u Zagrebu,par Lozina – Kaniža osvaja treće mjesto,a u preciznom je izbijanju Lozina peti,te iste godine "Višnjevac" sudjeluje na nekoliko turnira.Na "Vinkovačkim jesenima" i na vlastitom turniru osvaja prvo mjesto,a na turniru u Zagrebu drugo mjesto.
Premda su ratne godine smanjile boćarske aktivnosti "Višnjevac" je ipak 1992. godine nastupao na Vinkovačkim jesenima i osvojio treće mjesto,a Ilija Lozina je proglašen najboljim igračem turnira.U još uvijek ratnoj godini Višnjevčani i Vinkovčani,pod zajedničkim imenom "Slavonija" ,sudjeluju na turniru trojki,kojega je u čast Državnosti organizirao "Zrinjevac" u Zagrebu.Premda su Slavonci ostali bez medalje,dobili su najveći pljesak,kao nagradu što dolaze iz ratnog područja Slavonije.Nastupali su Lozina,Primorac,Papa i Kovač.0d 1993 do 1997 godine Višnjevčani su se redovito natjecali na pojedinačnim prvenstvima u Kupovima Slavonije, te na desetak turnira po Slavoniji i u Zagrebu,na kojima su najčešće osvajali prva i druga mjesta.Spomenuti ćemo i 1996. godinu, u kojoj su Višnjevčani na pojedinačnom prvenstvu Slavonije,od pet disciplina,osvojili tri prva mjesta.To su pojedinac: Ivica Kaniža,brzinsko Ante Puljić i u paru Ilija Lozina i Željko Balaš.Premda su svi nastojali donesti klubu bodove i što bolje plasirati se na turnirima i kupovima,bez obzira na vrijeme i u kojem sustavu natjecanja,ipak za uspjehe "Višnjevaca" najzaslužniji su :Željko Balaš,Marijan Jurić,Ivica Kaniža,Ante Katavić,Đuro Kovač,Ivan Kovačević,Luka Lončar,Ilija Lozina,Ivan Lubina,Ante Prgomet,Ante Puljić i Stanko Vrdoljak.Iz svega proizlazi,kako je najuspješniji Višnjevački boćar od postanka kluba Ilija Lozina.



Boćarski klub "Višnjevac",bez obzira na teškoće zadržao je u 1997.godini trećeligaški status,na visokom četvrtom mjestu.Klub ne krije ambicije kako bi u povoljnim finacijskim uvjetima ponovo mogao doći u viši rang,ovog puta u II.hrvatsku boćarsku ligu sjever.Od 1997. do 2002. Godine Višnjevčani se natječu u III.hrvatskoj ligi,kada zbog velikih finacijskih teškoća ispadaju iz lige i nastavljaju natjecanje u prvoj slavonsko baranjskoj ligi.Skupa putovanja u ligi u kojoj su sve ostale ekipe iz Zagreba,te troškovi oko gradnje pomoćnih objekata boćališta,učinile su svoje,pa je razumno rješenje bilo natjecati se u ligi gdje su ostale ekipe iz susjedstva.Višnjevački su boćari uspješni u regionalnoj ligi,što su pokazali osvajanjem kupa 2003.i 2004. godine.Finale je kupa bilo u Rjeci,gdje su došle same prvoligaške ekipe,prejake za Višnjevčane.Dobrim igrama u 2005. godini ponovo se vraćaju u III. Hrvatsku ligu,gdje kako tvrde namjeravaju i ostati,jer si i financijska situacija malo popravila.Ambicije Višnjevačkih boćara idu i dalje,do II.hrvatske boćarske lige,gdje su bili tri godine prije Domovinskog rata.


Post je objavljen 20.07.2007. u 14:26 sati.