Marketing
Dante
Iako necu pisati o talijanskom piscu, njegovo ime je s razlogom u naslovu.
Sjela sam za njegov stol za vrijeme rucka samo zato sto drugdje nije bilo mjesta. I jedino se s njim jos nisam upoznala. Uslijedio je razgovor o gradovima i svatko se je pohvalio velegradom u kojem je vec bio. -And Zagreb.- dodao je i poceo pricati drugima za stolom kako mu je taj grad daleko ljepsi od vecine velikih gradova. Bio je samo jednom, usred zime ali ga je odusevila toplina. Zastala sam i zlicu vratila blize tanjuru. Pogledali smo se i nasmijali jer znao je da sam iz Hrvatske. Nastavili smo s ruckom dok je on pricao kako zivi u Laidenu i svaki dan ide na posao u Amsterdam.
-Across the fields of tulips?- prekinula sam ga.
-Yes, across the fields of tulips.- I opet se smijemo.
Na predavanju smo dobili zadatak da odrzimo predavanje o Danteu i jednom dijelu Bozanstvene komedije. Dok smo se spustali niz stubiste noseci knjige i skripte, rekao je nekoliko rijeci na hrvatskom.
"Very well, you sound like a Russian." Pohvalila sam njegovih nekoliko riijeci na mojem jeziku ali i komentirala tvrd naglasak. Na to je uzvratio s nekoliko nizozemskih rijeci od kojih niti jednu nisam uspjela za njim ponoviti. Tezak jezik taj nizozemski.
Smjestili smo se na terasi na trgu u sredistu grada, stol prekrili knjigama i papirima, raspravljali, trazili po knjigama, pisali i na kraju dovrsili sto je trebalo.
Na listu papira je nacrtao Nizozemsku s namjerom da mi objasni razliku izmedju pojma Holland i Netherland. Nakon svoje zemlje, vrlo tocno je nacrtao i Hrvatsku i ucrtanim Zagrebom.
Vracamo se natrag sporim korakom, pricajuci toliko da smo skrenuli u krivu ulicu i trazili put natrag. Htjela sam mu pokazati jednu sliku na digitalnom foto aparatu i dok trazim, ugledao je cvijet koji sam uslikala prije dva tjedna negdje blizu Fuzina. S odusevljenjem gleda sliku, i na latinskom mi govori naziv cvijeta opisujuci po cemu je poseban. Zacudjeno ga gledam i pitam uz smijeh: -Who are you and what do you want?-
Predavanje smo jutros odrzali. Pred drugima smo iznijeli razmisljanja koja smo zapisali vecer prije na trgu.Poslije, za vrijeme pauze, jos jednom komentiramo uz kavu zivot Dante Alighieria.
I kasnije, dok sam ostala sama, pokusavam sebi objasniti sto se dogadja jer trebao je biti obican sastanak zbog Dantea ali bilo je mnogo vise, mozda zato jer nisam nimalo ocekivala da cemo toliko razgovarati i smijati se u gradu valcera.
I dok sam pokusavala zaspati ( sto nije tako jednostavno uz zvukove koji dopiru s ulica u centru grada), prolazim jos jednom kroz rijeci koje smo izmijenili i mislim kako su istinite rijeci:
Ljubav dolazi kada se najmanje nadas i kada to najmanje ocekujes.
Post je objavljen 20.07.2007. u 00:37 sati.