Svjetla grada bude me, miris benzina osjeti se...
Zvuk motora mora se čuti ma sve mi to na tebe sluti...
Misli mi lete posvuda, traže te u snovima,
proklinju sve one duše zle koje su nas rastavile...
Ali sad, njima u inat, ponovo smo zajedno
i u lice im se smijemo...
Niste se trebali s nama spetljati, jer mi smo duše dvje
što ljubav svoju ćemo braniti, a vi ćete nadrapati...
Dolaze ta dva anđela što zemljom su zavladala...
Ti anđeli smo dušo ja i ti,
i vječno protiv sila zla ćemo se boriti!
Tebe voljeti, tako teško je,
strpljenja imati, još teže je...
Bogu se moliti, a tebe voljeti, ma nemoguće...
Treba se kajati i čisto živjeti,
tebe cijelim srcem i dušom ispovijediti,
Svetom vodom se krstiti, a tebe zaboraviti...
Takav grijeh kao što si ti ne smije nitko probati,
htio si me upropastiti, moju vjeru uništiti....
U tvome oku spava sotona,
u tvom se zagrljaju bude prokletstva...
Iza tvojih leđa navire zlo,
izdiže se sve do jedno srce ne bude zarobilo,
ali ja dopustit neću to...
Te tvoje oči plave
izluđuju me i koštat će me glave...
Kada jednom u nepoznato kročim,
povratka nema, iako kočim...
Te tvoje usne što u meni gore,
kao kad vatra plane,
dovest će me u opsjednuto stanje,
i nije važno dal' te želim više ili manje...
Do ludila doveo si me,
samo mi njeno ne spominji ime,
jer to će me ubiti, nemoj ju kao mene ljubiti...
Kruže priče da nisi dobar kao prije,
brižan i dobar, kažu, ostao nije...
srce mu pati jer sreću traži,
da kao izvor žeđ si utaži...
Al' osmjeh svoj nikad ne skida,
dal' to je maska il' srce ranjenika...?
U molitvi provodim sate,
i samo neke bolne uspomene
sjete me na te...
Tad se sve rane u srcu otvore,
a svima drugima vrata srca zatvore...
Ako život važan nije zašto toliko boli,
kad te razočara onaj koga srce voli...?
Najgore je kad se suze isuše,
i tada s tugom sve u meni ruše...
Jer teško je tako živjeti,
i u ljubav se razočarati...
Kad te vidim ma odma sam sretna,
pomalo luda i nespretna,
srcem svim te volim ja,
tvoja sam, tvoja, al' baš sva...
Kad osmjeh svoj ti mi pokloniš,
odmah me svojom učiniš..
Volim te puno, ludo moja mala,
najviše na svijetu i jače ne bi znala...
Volim te da bi život za te dala,
pa makar nikad više sreće ne imala...
Kad po gitari ti raspališ,
sviraš dok žice ne polomiš...
Ma kakvi Iron Maiden-i,
bolji su tvoji zvuci vatreni...
Opaka cura postajem,
samo zbog tebe ne odustajem...
da ti pokažem što propuštaš,
da malo češće za mene pitaš...
Nije mi više dovoljno
to što si dobar, zgodan, fin,
treba mi nešto opako,
a ne jedan mamin sin...
U crno sad se oblačim,
novu stranicu okrečem,
i nije dobro kad se naljutim,
da neke ljude susrećem...
Sad na kraju dana,
kada sam opaka, sretna,
al' sama,
u potrazi za savršenim,
život mi se čini svršenim...
Al' kad jednom takvog sretnem,
možda opakost na stranu metnem...
Post je objavljen 19.07.2007. u 17:00 sati.