A danas si prošla
s obješenim usnama
punima nekog gnjeva,
Čujem iz tebe
samo plač djeteta
razočaranog u sebe
Nestala si u odsjaju mojeg pogleda
reflektiranog gladnim libidom
i stihovi koji me oduševljavaju
LOZINKE ZABORAVA :
Kad tragovi zrelosti na tijelu koje se razvija
samo od sebe, koje nije imalo prilike za susret
s drugim tijelima, uključujući tijelo boga, koje
nije trljalo svoje uz tuđe rame i nije se rukovalo,
koje postoji i stari bez otpora, bez gravitacije,
kad tragovi na tom tijelu izazovu žudnju tugom,
isprobat ćemo lozinke zaborava da ne bismo bili
osuđeni na trijezno podsjećanje da smo još tu.
Sibila PETLEVSKI
Post je objavljen 19.07.2007. u 16:53 sati.