Pitam se jeli imperativ provođenja godišnjeg odmora u zemljama koje imaju svoje toplo more kao kod nas na našem moru gdje bi se čak u banalnom razgovoru sa susjedima osjećali pomalo manje vrijednima kada u razgovoru ne biste spomenuli par dana provedenih u nekoj Jadranskoj destinaciji?
Upravo sa žaljenjem sam napustila Slavonsko jezerce smješteno podno ruševne utvrde Ružica grada, okruženo gustom i tamnom šumom u pitomoj kotlini s živim izvorom pitke vode.
Jezerce je to moji prvih dječjih plivačkih zamaha, pomodrjelih usana i majčine vike da napokon izađem na travnatu obalu gdje me dočekao iscvrljen vruć od žara komad mesa, luk, paradajz i komad kruha koje bih izgladnjela od dugotrajnog brćkanja u vodi, halapljivo pojela držeći sa smežuranim i pobijeljenim prstima.
Jednog prošlogodišnjeg toplog predvečerja u ulici djetinjstva držeći djecu u naručju, smijući se životu, nešto starija druga iz druge kuće na mojoj strani i ja govorile smo o ljetnim praznicima praveći stanke u sjećanjima o pušenju skrivećke kod nje na tavanu i kod Leline ujne Jele u šupi, o čitanju svih mogućih bajki ležeći na staroj deki u šancu ispred kuće, pa o razmjenn ljubića i pismima nekih dečki iz Beograda koji samo što nisu stigli.
Na pitanje kamo vodi svog Igora odgovorila mi je da idu na Jankovac, Đedovicu, u Ilok i naravno svaki dan će kad mogu na kupanje na naše drago jezerce učiti sina plivati. Rekla mi je kao je sve više napušta pomisao ritualnog pakiranju i odlasku na Jadran i kako se sjajno osjeća otkako praznike več nekoliko godina provodi nedaleko od kuće, kako je mnogo neistraženih izletišta zavičaja zasjenjenih lijepim Jadranom do kog je dan velikog umora, zatim dani raspakiravanja, upoznavanja, pakiranja dan umora u povratku, i napokon, gdje si bila; na lijepom Jadranu, ali sam se nelijepo umorila, a umor je umorio odmor.
Sinoć sam se sjetila prošloljetnog razgovora uz sinovljevo negodovanje kako on uopće ne želi putovati nigdje drugdje nego na kupanje na Jezerce. Kada sam pakirala stvari za jutrošnji polazak prema Zagrebu koji nam je usputna stanica prepakiravanja prema Jadranu, tješila sam se stoljetnom opuštajućom i otmjenom ljepotom sjevernojadranskog ljetovališta za koju se vrijedi žrtvovati i žaljenje što napuštamo višednevni mir boravka i udobnosti poznatog nam mjesta. Najavljen je opasno vruć dan ali mi smo krenuli. Lijevo rame mi je pržilo jutarnje sunce tijekom vožnje auta, a ohlađen zrak ispod vjetrobranskog stakla tukao u uznojeno čelo; sutradan mi je osigurana glavobolja po dolasku na more.
Sad dok istresam odjeću iz nekoliko donesenih torbi i dok odvajam i dopunjujem za nas četvero što nam treba, a što ne, lagano negodujem.
Post je objavljen 19.07.2007. u 15:34 sati.