Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/washingtonrocks

Marketing

Ljeto u 'intelektualnom Disneylandu'

U Washingtonu se u srpnju radi gotovo kao i svaki drugi mjesec, osim kolovoza. Pogotovo ove godine, kada Kongres debatira o promjeni strategije u Iraku, a Bijela kuća - očekivano kada je riječ o Iraku - odbija sve prijedloge s Capitol Hilla, bez obzira potječu li oni od demokrata ili od republikanaca.

No, washingtonske su ulice 'druga priča'. Na njima je očito da je District of Columbia jedna od glavnih američkih turističkih destinacija.

Proljetne školske ekskurzije zamijenila je 'tipična obitelj'. Tata i mama u bermudama, polo-majicama, soknama i sandalama te klinci kojima je – barem je to moj dojam - u Washingtonu prilično dosadno. U podzemnoj željeznici, notornom mjestu za svakog tko gleda televiziju, tata-turist često preuzima ulogu 'goniča'. Izlaženje i ulaženje u vagon prate histerični povici 'go, go, go' - kao u filmovima o komandosima.

Najgore što bi se turistima moglo dogoditi je izlaz na 'pogrešnoj' stanici metroa.

Američki 'great summer travel' prilično se razlikuje od tradicionalnog godišnjeg odmora u Europi. Prvo, kraći je; a drugo - manje se vremena provodi na plaži, a više u nacionalnim parkovima, centrima zabave poput Las Vegasa i Orlanda, te na 'povijesnim destinacijama', kao što su Washington DC, Philadelphija ili Boston.

Grad od nešto više od pola milijuna stanovnika, Washington je najpoznatiji po karaktirističnom 'skylineu' kojim ne dominiraju neboderi (ovdje zabranjeni), već vizure Bijele kuće, Kongresa te spomenika predsjednicima Georgeu Washingtonu, Thomasu Jeffersonu i Abrahamu Lincolnu.

Američki, a sve više i strani turisti, u Washingtonu će obligatno posjetiti upravo te lokacije, a da bi se – ako ništa drugo – ohladili na suptropskoj vrućini i neugodnoj vlazi, ući će u neki od petnaestak muzeja Smithsonian. Najpopularniji su Muzej svemirskih istraživanja, Prirodoslovni muzej i Muzej američke povijesti.

Bijelu kuću, zgradu Kongresa i dobar dio kompleksa Smithsonian povezuje Nacionalni mall, travnata površina na kojoj se održavaju politički prosvjedi, ljetni Folk festival kao i proslave 4. srpnja, Dana neovisnosti. Travnjak na Mallu je zato u prilično jadnom stanju - sparušena trava izgleda kao da se s nje upravo odselio cirkus. Mall je međutim u pravom smislu 'people's space', mjesto koje pripada svima. Običnim danom tu se joggira, igra se odbojka i nogomet, sjedi se na klupi u hladu i jede lunch.

Zbog muzejskog kompleksa Smithsonian, ali i Kongresne knjižnice, Nacionalnog arhiva i Kulturnog centra Kennedy, Washington DC je netko, pomalo ironično, nazvao 'našim intelektualnim Disneylandom'. Prikladno ime. Washington je i zabavan i poučan, međutim, istina je da u njemu vlada izvjestan osjećaj 'virtualne stvarnosti'. Kao da ste u nekom 'theme' parku, samo što je ovaj posvećen povijesti i obliku domoljublja koje Amerikanci nazivaju civic pride. Nema industrije, a niti etničkih četvrti poput 'Little Italy' koje se mogu naći u svakom gradu na Istočnoj obali. Washingtonu, za razliku od recimo obližnjeg Baltimorea, zato nedostaje osjećaj 'ukorjenjenosti', autentičnost američkih radničkih četvrti. Washington je u pravom smislu 'government town', u kojem pobjeda jedne od stranaka na izborima znači - među ostalim - i povećan biznis za špeditere, koji prevoze namještaj onih koji se u grad doseljavaju, odnosno onih koji ga napuštaju.

'Virtualnosti' doprinosi i to što je Washington grad poput Bonna, bivšeg glavnog grada Zapadne Njemačke, ili Brasilije – glavnog grada Brazila. Washington je 'umjetna' metropola. Stvoren je političkom odlukom, a ne voljom stanovnika tek oslobođenih engleskih kolonija, koji bi – da ih se pitalo – vjerojatno izabrali drugi glavni grad. Pretpostavljam da je Washington uspostavljen kao samostalni District - van bilo koje od 50 saveznih država - jer se već krajem 18. stoljeća državnu upravu željelo odijeliti od 'politike'. Zato njegovi stanovnici niti danas nemaju punopravne zastupnike u Kongresu – iako plaćaju porez kao i svi drugi Amerikanci.

O tim 'pravim' Washingtoncima – okupljenima sa svih strana Amerike i svijeta – pisat ću drugom prilikom. Uskoro.

Post je objavljen 17.07.2007. u 23:12 sati.