Marketing
ŽeLjE
Evo pokušajemo ispunit vaše želje…
*Počet ćemo od animals4ever:-Ja mislim da se životinje ne treba stavljat na dijetu.Treba mu stavljat tri obroka na dan(umjereno),nemoj mu davat slatko,nemoj ga prejedat i šetaj ga što više možeš.Pusti ga da trči i skače i igra se s drugim psima.Ima još jedna tajna u vezi dijete-Moja Nera jede puno voća i povrća,naravno i mesa…
Moja prijateljica iz razreda ima mopsa i stavila ga je na djetu tako da je otisla veterinaru i on joj je propisao djetnu hranu, sad taj mops tri puta dnevno ima određenu kolicinu djetne hrane koju treba pojest.
-Psu koji ima 6,7 mjeseci i grize sve oko sebe je možda normalno ako mu nisu ispali i narasli svi zubi mada je to manje moguće.Možda,bez uvrede,nisi dobro odgojila psa.Kad te ugrize ili nešto loše napravi klepni ga po guzi(ili PRSTOM)po nosu i reci ODLUČNO NE!S vremenom će naučit…
ŠNAUCER
*Za Barbaru :- Samo ime ''Šnaucer'' je relativno novog datuma, ali povijest ove rase je prastara. Pretke današnjeg Šnaucera (velikog, srednjeg i malog) možemo sresti na slikama poznatih umjetnika. Tvrdi se da Šnaucer spada u grupu najstarijih pasmina, jer postoje dokazi da je on sa čovjekom, lovio i čuvao stada još prije 3000 g. p.n.e. Već tad ovi psi nisu bili primitivni psi. Bili su to pravi kučni psi, koji su živjeli i dijelili zajedničku sudbinu sa čovjekom.
Točan razvoj šnaucera je ostao nepoznat, ali svuda gdje su se nalazile ljudske naseobine u blizini vode ili dolinama rijeka nalazio se i manji pas, kvadratične, jake građe. Njegovo ime se vremenom mijenjalo, s obzirom da se uvijek nalazio u vodeno-močvarnim područjima, nazivali su ga Torfhund (Torf -treset) ili Pfahlban - špic (Pfahlban - sojenica). Jedan od naziva za manje primjerke Šnaucera (od kojih kasnije nastaju patuljasti šnauceri) je i Rattler koji nam govori da su bili odlični pacolovci.
Još početkom srednjeg vijeka u srednjoj Evropi razlikovale su se dvije rase: veliki čuvari imanja, stada, pratioci karavana, čuvari i zaštitnici konja i manji psi također čuvari. Sjeverno do Maine bili su to dugodlaki špicevi, a južno od Maine oštrodlaki ili glatki pinčeri. Odakle dolazi ime pinčer, pinč, pinc ostaje zagonetka. Ali, vjerojatno to ukazuje kao i riječ špic, samo na šiljaste zube u smislu "Pazi ujeda!" (francuski : "pince!"). Stari pinčeri, i veliki i mali, glatke ili oštre brade, bili su oduševljeni čuvari i branioci prostora, a njihov omiljeni prostor bilo je onaj gdje su čuvane zalihe hrane, ambari. Gdje su zalihe, tu su i miševi i pacovi, a za pacolovce idealna oblast za lov. Ali gdje su držali konje, tamo nije bilo samo četveronožnih proždrljivaca, već i dvonožnih lopova. Psi sa glatkom dlakom radije su ostajali u blizini kuće, a oštrodlaki , otporni na vremenske prilike, išli su na put i neki od njih postali i ''psi kočijaša'' . Sjedili bi pored kočijaša praveći mu društvo, u nevolji konje izvodili na pravi put, a kad bi gospodar bio umoran čuvali bi i njega i kočiju, konje ... Prije 1000 godina oštrodlaki pinčeri (šnauceri) bili su psi čuvari kuća i ljetine, zaštitnici kočijaša i konja. Oni su i dan danas odlični čuvari a i najvjerniji pratioci svih ljudi koji mnogo putuju. I danas će vozač sigurnije stići na cilj ako umjesto sviranja radija pored sebe ima veselog šnaucera. A i odložene stvari na plaži nitko neće da dira dok ih čuva vjerni šnaucer.
Današnji naziv potiče najvjerojatnije iz Jugozapadnih dijelova Njemačke, gdje su bili i najpopularniji. Tamo stoljećima velike brkove nazivaju ''Schnauzer'' ( šnaucer ) .
Prvi uzgajivački klub osnovan je prije više od 100 godina. Nazvan je Pinčer klub i postojale su tri varijante jedne rase : oštrodlaki, glatkodlaki i pinčevi svilene dlake . Šnauceraši se odvajaju 1007.god. od pinčer kluba i osnivaju Schnauzer klub. Međutim zbog zajedničkog interesa 1922.godine ponovo pristupaju Pinčer klubu, sada nazvanom Pinscher-Schnauzer-Klub. U to vrijeme, zbog mode, su se uzgajali prvenstveno mini psići sve dok Josef Berta nije preuzeo vodstvo. Josef Berta je smatrao da i mali psi treba da ostanu psi. Tako je i danas jedna od najtežih mana patuljastog šnaucera nanizam (patuljastost). Patuljasti šnaucer treba da bude umanjena kopija svoje veće braće , velikog i srednjeg šnaucera, čak i zubi malog šnaucera moraju biti ''veliki'' a ne kao kod minijaturnih rasa pasa. Kostur mora biti jak i čvrst, a glava nikako ne smije imati odlike malih rasa, već mora biti jaka, pravokutna, sa snažnom vilicom. Iz ovog vidimo da je sam naziv rase patuljasti šnaucer ''pogrešan'' i da bi mu mnogo više odgovara engleski oblik ''miniaturni-mali šnaucer'' .
Tako su i pinčeri i šnauceri u svakoj veličini ostali pošteđeni modnih ludosti. I veliki i srednji i patuljasti šnauceri su zdravi, vitalni psi. Sva tri varijeteta su samosvjesni, svojeglavi i ponekad oštri psi. Zbog toga je potrebna dosljednost i principijelnost u odgoju.
Patuljasti šnauceri su bili i ostali pravi psi - oni su samo prividno patuljci: vani mali, a iznutra ogromni. Zato ih treba odgajati isto kao i velike. Ono što im nedostaje od veličine, to s lakoćom rade i nadoknađuju temperamentom i sposobnošću za izvršavanje zadataka. Oni su bili i ostali najpažljiviji čuvari, beskompromisni zaštitnici i najvjerniji pratioci svojih gazda. Ukoliko im se pruži prilika i danas mogu uspješno uživati u lovu na miševe. Patuljaneri su privrženi, inteligentni, beskrajno znatiželjni i jako prilagodljivi psi, vole preduzimljive i vesele ljude i veliku porodicu. Patuljaner će kao i nekada u prošlosti u svoju porodicu, svoj ''čopor'', lako prihvatiti, zavoljeti i radosno uvrstiti kako novog psa i novu životinju tako i novog ljudskog člana.
Pažljivom 100 godišnjom selekcijom izdvojena su tri varijeteta šnaucera po veličini, a kod patuljastih potpuno izdvojena 4 varijeteta po boji. Prvo su izdvojeni biber-sol, zatim crni, pa crno srebrni i na kraju bijeli varijetet. S obzirom da su u nastanku varijeteta patuljanera upotrebljene različite rasa radi selekcije i održanja boje ovi se varijeteti potpuno posebno ocjenjuju, selektiraju i pare. U zemljama članicama F.C.I. nema ukrštanja između varijeteta, izuzeće se pravi u nekim zemljama ali samo po specijalnim odobrenjima Šnaucer-Pinčer kluba. Kod AKC odvojenost varijeteta nije toliko stroga pa se psi različitih varijeteta često pare i daju "šarena" legla, mada savjesni uzgajivači jako pažljivo koriste ovu mogućnost.
Post je objavljen 17.07.2007. u 15:38 sati.