Pregled posta

Einstein miriše svijeta dva

Albert Einstein osoba je za koju ste nesumnjivo čuli. Njegova otkrića zauvijek su promijenila svijet omogućujući razvoj znanosti i otvarajući vrata daljnjem napretku moderne nauke. Budući da se radi o tako ne samo inteligentnoj, nego i načitanoj, obrazovanoj ličnosti, nije ni čudo da su ga svi još za života propitivali, sklanjali sebi i nuđali ne bi li kako postigli dijamantnu afirmaciju svoga cilja samo ako ga Einstein prizna. Tako su ga svojatali prvenstveno Židovi, nudeći mu sve vrste ekonomskih usluga na što je pak on vješto odgovarao surađujući s bogatim i utjecajnim sunarodnjacima, kako već i pristoji da se pomažu svoji, te im je pisao cionističke govore, ali se nije priznao židovskim nacionalistom te je bio skeptičan kad se spominjalo stvaranje Izraela: Bojim se unutarnje štete koju će židovstvo pretrpjeti, napose iz razvoja uskoumnog nacionalizma u samim našim redovima, protiv kojeg smo se ionako morali žestoko boriti, pa i bez vlatite židovske države. Bilo je i drugih pokušaja da se Einsteina vrbuje, pa su tako i neke katoličke frakcije ustvrdile da je „Einsteinov Bog“ zapravo isti onaj u kojega katolici vjeruju, a ideja toga „Einsteinova Boga“ se zasniva na židovstu koliko i samo kršćanstvo. Srećom i ovakve je tvrdnje Einstein sam odbacio još za života u jednom pismu: Bila je to, naravno, laž, što ste o mojim vjerskim uvjerenjima čuli, laž koju se sistematski ponavlja. Ja ne vjerujem u osobnog Boga i nikad to nisam poricao, već sam jasno izražavao, Ako ima nešto u meni što se može nazvati religioznim onda je to neograničeno divljenje strukturi svijeta kakvom ju znanost dosad otkriva. Ovdje se mogu dodati i još neki među kojima pojedinci željni priznanja, filozofski krugovi, pa religiozni kultovi novije vrste, itd.

Možda mislite da mu se slična sudbina i sada sprema, da ću ja, kojekakvim metodama i dopadicama, Einsteina prikloniti svojoj vlastitoj ideologiji i svrnuti ga na meni prikladne staze, kako bih, evo, dokazao da sam i ja pametan kad netko takav iza mene stoji. Takvo nešto mi ne pada na um budući da bi se to prije svega pokazalo kao glupo i pretenciozno nego išta drugo. Cilj mi je na primjeru otkrića koje je Einstein sam nazvao revolucionarnim (što nije isticao za ostala) zapravo ukazati na vezu koja postoji između znanosti i umjetnosti (u mom slučaju poezije) i pobiti predrasude koje ljudi imaju što se tiče odnosa istih.

Fotoelektrični učinak

Definicija: Fotoelektrični učinak ili fotoefekt je pojava u kojoj se elektroni izbijaju iz određene materije nakon što su upili energiju nekog elektromagnetskog zračenja kao npr. Roentgenove X- zrake (rengen). Samu je pojavu otkrio H. R. Hertz, a njom su se prije Einsteina bavili još i J. J. Thomson, N. Tesla i P. von Lenard o čemu detaljne podatke može naći na Wikipediji. Nažalost, ne mogu se pohvaliti savršenim razumijevanjem fizičkih termina i nazivlja te stoga i ne mogu tvrditi da znam do u detalje objasniti prirodu ove pojave, niti bih to želio jer je moj interes za fiziku nevelik, no dati proces sam u suštini shvatio prilikom čega mi je jedna paralela upala u oko i nju bih želio razložiti. Naime, suština problema bila je u tome da se do tada svjetlost pojmila isključivo kao val, a pomoću tog modela svjetlosti se nije dalo objasniti fotoelektrični učinak. Von Lenard je zapazio da je energija elektrona određena frekvencijom, a ne intenzitetom svjetla što je u vidu tadašnjih spoznaja bilo neobjašnjivo. Koristeći otprije postojeće Planckove zakonitosti Einstein objašnjava prirodu stvari kad uvodi postojanje tzv. paketića energije, tj. pojma koji se kasnije naziva foton. Ako foton određene frekvencije pogodi neki elektron, a ovaj ga potom apsorbira, dolazi do izbijanja elektrona. Međutim, mnogi fizičari diljem svijeta ostali su zapanjeni i zgroženi takvim objašnjenjem budući da nije odgovaralo dotadašnjim shvaćanjima da je svjetlost val, a koja su bila dokazana i priznata kao vjerodostojna još od Maxwella. No, Albert E. ne obara tu staru teoriju, ali ipak uvodi svoju, onoj prvoj naizgled kontradiktornu.

Iz moje točke gledišta, Einstein se koristi metaforom. On kaže da je svjetlost val, ali da je istovremeno i snop fotona. Nadalje, ako malo razmislimo o tome, on je zapravo ustanovio da svjetlost nije ni jedno ni drugo, nego nešto sasvim treće, ali da se pri razumijevanju iste koristimo valnim svojstvima koji odgovaraju jednoj njenoj karakteristici i fotonskim koji odgovaraju drugoj. On je, dakle, konstatirao mogućnost u nemogućnosti potpune spoznaje što odgovara i pjesničkim stilskim sredstvima. Pjesma sama po sebi je neostvariva, ona ukazuje na neko iskustvo, misao ili osjećaj koji se ne da izraziti normalnim jezikom, ali je predstavljen putem pjesme. Ako npr. Pupačić piše: Livade su me voljele, nosile su moj glas ova je personifikacija, kao i metafora, stilska figura koja uobličuje neku misao Pupačića, nju predstavlja tako da bukvalno rečeno zapravo i jest i nije ona. Na isti način je i svjetlost predočena znanstvenom oku kao val omogućujući tako određenje njenih valnih karakteristika, a i kao snop fotona omogućujući spoznaju drugih svojstava.

Einsteinovo otkriće dovelo je do teorije Valno-čestične dvojnosti koja je ustanovila da sve tvari pokazuju i valna i čestična svojstva, postalo osnova mnogih praktičnih izuma i okosnica kvantne mehanike.

Ako ste me dobro dosad pratili mogli ste uvidjeti sličnosti poezije i znanosti. Sve su to pokušaji da se ljudskom mentalnom sklopu predoči nešto što mu zapravo neće nikad biti do kraja shvatljivo, da se krenuvši od kakve „sigurne istine“ (aksioma) postave novi načini spoznaje nečega, i tako otkriju nove osobine istoga poslije čega je moguće te spoznaje upotrijebiti za napredak. Jasno je stoga da ni znanost nije apsolutno točna, ni u njoj ništa nije samo tako i nikako drugačije, ona nam samo, baš kao i umjetnost otvara putove pri čemu je jedna generalno usmjerena praktičnoj primjeni i materijalnoj koristi, a druga više obogaćenju duše i ljepoti. Ili se možda varam?


Post je objavljen 17.07.2007. u 11:03 sati.