Vozio sam u tričetvrt tri u noći
od mračnih i strmih kustošijanskih uličica
koje noćas dišu dahove okolnih brda, šuma
i ostataka poslijepodnevnih roštilja,
do asfaltnozagušljivih prijarunskih naselja
koja mirišu na benzin i vlažnu Savu.
***
Cesta se sterala ispražnjena, i u pustim kilometrima vidjeh ukupno šest automobila.
Mogao sam - da sam htio - voziti u osmicama, u vijugama, na dva kotača, unatraške, po trotoaru, pa i stati pred zebrom ...
Mogao sam - da sam htio - stati usred ceste,
izaći, i
leći na topli asfalt.
Šutjeti, ležećki, u nebosklon bez mjeseca.
***
Na baruna Filipovića cesti ima jedna trgovina živeži i neživeži
i u njenom izlogu stoji natpis:
Prehrambeni i neprehrambeni proizvodi
Vjerujem da to doista opisuje cijelu ponudu.
***
Na baruna Filipovića cesti, stotinjak metara istočnije,
ima jedna ograda koju gledam.
Prvi sam je put gledao izbliza kada sam prije sedam godina pješačio i zastao.
Noćas sam je, kao i mnogo puta otad, gledao iz auta,
usporivši, toliko usporivši.
Ograda je - mnijem - stara, predratna, iz doba kad su ograde bile drvene, daščane, istesane i tamne.
Duga je svega nekoliko metara, oblih vrhova, na moment pijano izvaljena,
i ne skriva ništa važno - tek jedno listavo stablo.
Izblijedila je višedesetljetnim suncem, i stara je kao stara starica, ta predratnotamna ograda.
Volim i jednu nabitu debelu kamenu staru ogradu na Heinzlovoj
i jednu gospodsku, na Opatičkoj.
Te tri ograde volim
i dodirujem.
***
Svjetla na semaforskim grozdovima
otvarala su se preda mnom po Selskoj