Marketing
the hurt inside is fading...
Koliko će puta ova mračna noć progutati njega, a s njime i njegovu ljubav...koliko će se puta naći ovdje...zatočen usred ničega...pusta mu se noć rugala dok je gazio dubok, gusti snijeg...iza njega ostajao je samo krvav trag...padao je pri svakom koraku...propadao sve dublje tražeći izlaz...vruće su mu suze pravile sitan trag na snijegu...
Još je uvijek u sebi zamišljao njezinu sliku...njen zadnji pogled dok je padala niz onu stijenu...plakao je sada jače...srce ga je boljelo i polako trunulo...nije mogao dalje...sjeo je na obližnju klupu i ubrzo zaspao...sanjao je nju...ponovno se nalazila u njegovu zagrljaju...čvrsto ju je držao, nije puštao...zima ih je otpratila duboko u noć...ponovno zajedno...ponovno sretni...nije dugo trajalo...
Kada je otvorio oči, nije našao ništa osim smrznutih kapljica suza na svom licu...do njega je polako dolazila misao da je još uvijek tu...još uvijek zatočen...nema ničega...osim onog što je bilo i onaj dan...dana kada je njegova ljubav rekla zbogom...zaputio se istim putem kao tada ona...hodao je istom stazom smrti...polako i nečujno dizao je nogu...svakim korakom bivalo mu je sve teže...osjećao je da ga srce ostavlja...puca po onim šavovima koji su donekle bili zacijelili od onoga dana...nakratko je stao...osjetio je hladne poglede drveća...
Čuo je i nju...vranu...njene oči iste kao i oči njegove ljubavi...nekoć tople,pune ljubavi, sada hladne, bez nade...sletila mu je na rame, pravila društvo u ovoj prokletoj tami...na uho šapnula mu je riječi koje je trebao i htio čuti u ovom trenutku...ali ovoga puta nisu mu ništa značile...hladno ju je pogledao i nastavio svoj put...
Vrana je odletjela zauvijek, drveće je skrenulo svoje poglede...mjesec se ponovno pojavio iza crnog oblaka i obasjao njegov put...s teškim kamenom oko srca nastavio je koračati njenim putem...hodao je i hodao...sve dok nije tamo došao...rub stijene...
U mislima se pojavilo toliko sjećanja...htio ih je potisnuti, ali bezuspješno...došao je do ruba, iz kaputa izvadio crnu uvelu ružu...na trnju još uvijek bila je njena krv...bacio je najprije ružu...a zatim se i on prepustio...njegovo tijelo sada ležalo je do tijela njegove davno izgubljene ljubavi...
Da...sjedinjena smrt...kakvu su oduvijek željeli...ležeći zajedno posuti zvijezdama i prekriveni mjesečinom...
Post je objavljen 15.07.2007. u 13:55 sati.