Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/hippiegirl1

Marketing

Trnci prolaze kroz tijelo, srce ubrzano kuca, čeka se taj trenutak....

IIii....počinje pale se svijetla......pjesma ti ide kroz uši...
predoar osjećaj, koji baš nemrem opisati.....oko tebe se sve vrti, a vidiš samo svijetla, i čueš samo pjesmu.....

A ja kad ga vidjeh, pogledah lica drugih ljudi, đast lajk dis: eek
on je jedan, on je pravi, on je.....ROBERT PLANT!!!
smijeh
Ooo da! e dok je počela pjesma....
Black Dog

Image Hosted by ImageShack.us
neš neopisivog, njegov glas je oš uvijek isti ko i dok je bio mlad!
___________________________________________________
eto takoC! Bilo je tolko klinci svi onak Led Zeppelin majice.....duga kosa, rockeri....waaaaa......
i vidjeh jednu hippi djevojku s prejepom kosom.....onak bujna kuštrava kosa.....i hipačka tunika......Oo al je u mou tuniku majka uložila puno truda i rada.....tak da sam jako zahvalna, i moa je najljepša jer je unikatna, i taku niko nema!hippi ja, ja, ja smokin
Niti nema niko takvu kosu, moa kosa leprša, moa se kosa prepušta vjetru....hihihi....
yes I vidjeh tamo svoju bivšu ljubav, s tim prodornim očima gleda me zbunjeno!
Bijahu tamo neki dečki......jean me striček tamo kod bine slikal....ovo ono.....pa su se tamo svi gurali, al su neki velki dečki pazili na mene.....hehehe, zvuči perverzno....opče ne! ah neznam....ugl, neki me tam dečko velki primi, kao ono:hopa, mala....pazi!hehehe....on isto imal tak ljepu rudlavu dugu kosu! pa su me prebacivali s ruku, sad odi sim, sad tam...da me nebi svi tam izgazili!LoOl! Pa m je neki tam namigival!
Ah ljepo to sve! Da ali tad se dogodilo neš kaj nikad neču zaboraviti!
________________________________________________

Dođe jednom ali i nestane!
Smeđi sjaj u smeđoj kosi.......
njegove oći gledaju ravno u mene....
od početka su se naše oči ispreplitale!
Kad je došao kraj...
Tad me pogledao i cijelo vrijeme se smiješio....
"Hej!".....
Ja nisam mogla izustiti jednu riječ!
iako smo se udaljili jedan od drugog...
stalno, ali stalno smo se gledali i zagonetno smiješkali....
Tad sam opet došla bliže.....
a on me krajičkom oka pogledao...
hmm....
I stojimo tamo na autobusnoj, gledajući se....
Ali nažalost nismo išli istim busom!
Tad smo jedan drugom poklonili zadnji osmijeh.......
Došao je bus, ja sam krenula.....
nisam čak ni uspjela doznat njegovo ime.....
nemam ni sliku........
ostalo je samo sjećanje.....
njegova slika u mojoj glavi, i slatka uspomena!

Hoču samo reći da ima mnogo dečki, ali ne takvi koji te još i ne pozna, a već ti pokloni nešt tako ljepo....pokloni ti dio sebe!
možda ima nade da se sretnemo....ako nema....
ostao je u mom sjećanju!


Post je objavljen 14.07.2007. u 12:46 sati.