Marketing
ponocna obmana
Nedjelja, još malo pa ponoć, kad je zazvonio telefon. Ono lagana nevjerica ko zove u to doba. Prvo mi pada na pamet jedan poznanik, koji se čudnim putevima obogatio preko svake mjere dobrog ukusa, pa sada po cijele dana doma čita stripove, rasteže žice na gitari i onda se u ovakva čudna vremena nađe s idejom da mu napravim cover za CD, kojeg među nama rečeno osmišljava već preko nekoliko godina… S strahom od njega lagano dižem slušalicu i spustim glas prema basu, malo ga „nahrapavim“ da djelujem umornije, i odgovorim na poziv.
„Da molim…“
„Hej si već stigao doma“, ženski umiljati glasić, na trenutak poznat, ali opet nikamo ga smjestiti…
„Eto stigao sam maloprije“
„I kak je bilo?“
„Bilo je ok, sam kaj sam malo umoran“, još uvijek se trudim odgonetnuti glas
„Ahh“, kaže ona s teškim izdisajem i nastavi s nekom pričom oko tih putovanja, kak je sve to fino dvno i krasno, kak upoznaš puno ljudi, te vidiš svijeta. Pa je pala priča o nekoj brazilskoj večeri u Beću na domjenku jedne jake IT firme... te kak su joj ono indijci simpa s turbanima, čista kontra uštirkanim nijemcima.. te kako nemre nikako shvatiti šveđane i njihovo oblakovanje, ako da im je cilj ko će se prije obliti ko svinja…
I fino je ona pričala jedno pola sata, ja sam svako toliko lagano dodao jedno „Hmmmm“ i onako kulturno komplimentirao….
Sve dok nije stala s pričom i ne budi lijen idem ja nastaviti umjesto da sve to završim, pa ju onak pitam:
„Kak si ti, kaj radiš?“
„A niš čitam knjigu…“, a ja pametan i prpošan ko iz topa
„Koju knjigu??“, tu je uslijedilo par sekundi diplomatkse tišine, neizvjesnosti i onda jedno pitanje…
„Tomislave…“ onako pitano u nevjerici, lagano…
„Ne, nije Tomislav….“
„ups sory“… i tresak slušalice…
Post je objavljen 13.07.2007. u 22:16 sati.