Evo dobili smo još jedan anoniman mail,i odlučili ga objaviti,da vidite što se događa u osnovnim školama i kako djeca zapravo znaju biti okrutna..
Ima nešto tužno...U mojoj školi nasilje se svaki dan događa...I mojim prijateljima...A i onima koji su
mlađi...Idem u osmi razred...svaki dan oni jači, krupniji dečki nanesu ožiljke onima mlađima
koji će to pamtiti do kraja života...Mene ne diraju, hvala Bogu, jer se ne volim isticati. Ali
ako netko kaže nešto protiv "njihove" riječi to onda ne bude dobro...Ne smijemo izdat, jer bi
onda i mi poprimili takve ozljede...Ali što učiniti...neće otići iz škole i tako će
zagorčavati život onima koji su sretni...Ali više neće biti sretni...Proživila sam puno,
puno takvih situacija...Oni bi mi govorili : ej lijevo ti je ludnica...ako bi slučajno nešto
rekla na njihovu riječ dobila bi još jedan udarac....Na ljudima to ostavlja trag i fizički i
psihički....što se može poduzeti...Nekad prolazim školskim hodnikom gledajući njih kako na
mobitelima gledaju snimke "fajta" za koji su sami krivi....Zašto nastavnici ne poduzmu
ništa?...oni ne znaju...strah nas je reći im....Bila sam sa prijateljicom koja je poprimila
teške ozljede...Išla sam s njom kući jednog dana....Rekla je roditeljima da je pala niz
stepenice...roditelji su šutili....nisam mogla ništa progovoriti...To je tužno...I tako gledam
jednu djevojku koja ide sa mnom u razred svi je neprestano sprdaju i ismijavaju....Neznam
zašto....Možda zato što je siromašna...Šteta je omalovažavati ljude...Oni koji su ju
ismijavali nemaju ništa onog malo dobroga u sebi....nisam znala što da mislim o njoj....svi su
mi govorili de ajde makni se od nje....I skretali poglede kada bih joj se obratila....Kolutali
očima...Zašto?....Neznam neki poseban razlog....i zbog čega se to događa....i zašto se
ništa ne poduzme....
Post je objavljen 13.07.2007. u 18:13 sati.