U osmom razredu osnovne škole sam bila tipična štreberica. Nisam izlazila van kao ostali, nikad se nisam poljubila, nisam niti probala pušiti cigarete niti piti alkohol zato jer sam u školi učila da je to štetno i da se lako postane ovisan o tome. Moje prijašnje najbolje prijateljice su me odbacile iz razloga koji nisam znala ili ga se više ne sjećam. Sada su me sve moje ''prijateljice'' ogovarale meni iza leđa i imala sam samo nekoliko osoba s kojima sam bila u dobrim odnosima. Jedna od tih osoba je bila Lara s kojom sam bila jako bliska i često smo se viđale iako je ona išla u drugu školu i bila je u suprotnoj smjeni od mene. Ona je bila moja suprotnost. Išla je van svaki vikend, pušila je, pila, bila je loša učenica, oblačila se kao punkerica, bila je sa mnogo dečki… Jedne noći sam sanjala da se ljubim s njom i uživala sam dok smo se ljubile. Od tada sam željela što više biti s njom, ako bi imala dečka bilo mi je teško slušati o njemu i gledati ih skupa… Mislim da sam bila zaljubljena u nju, ali joj se to nisam usudila reći jer sam se bojala da bi tako izgubila njeno prijateljstvo. Ne mogu vam opisati kakav je to osjećaj sumnjati u to da ste homoseksualni i istovremeno misliti da to nije normalno, mogu vam jedino reći da sam se osjećala posve izgubljeno i nesigurno. Pod njenim utjecajem sam se dosta promijenila i zadnji dan osmog razreda sam prvi puta izašla van. Isti taj dan sam se prvi put poljubila. Dečko je bio ružan i da ga sad sretnem ne bi ga prepoznala jer sam zaboravila kako izgleda, ali tada sam jedino sama sebi htjela dokazati da volim dečke. Naravno, ljubljenje s nekim ružnim i bezveznim dečkom nije promijenilo moje osjećaje. Preko ljeta sam bila više od mjesec dana na moru. U početku nisam htjela ići na more jer nisam htjela biti daleko od Lare, ali već drugi dan mora sam vidjela jednog predivnog dečka i zaljubila se u njega. Tu večer smo se poljubili, ali za to je idući dan znalo cijelo mjesto jer nas je vidla najveća tračerica i tu priču proširila. Nisam bila na moru sa roditeljima, nego sam bila kod jednih njihovih prijatelja koji su trebali paziti na mene. Žena kod koje sam bila je doslovno poludila kada je taj trač došao do nje i zabranila mi je sve što je mogla, nazvala je moje da ih o svemu obavijesti, oni su odobrili njene kazne(još uvijek ne razumijem zbog čega su digli toliku buku oko toga, pa nisam ništa loše napravila). Tog dečka s kojim sam bila uspjela sam vidjeti još samo jednom, dan prije nego sam otišla sa mora. Kada sam se vratila kući, moji osjećaji prema Lari su se ohladili i počele smo se sve više udaljavati. U to vrijeme smo se obje jako mijenjale. To mi je bila jedaina cura prema kojoj sam nešto takvo osjećala i sada na to gledam kao na jednu fazu u životu. Mislim da volim dečke i da za to s Larom postoji neko logično psihološko objašnjenje(možda se to desilo zato što je bila uz mene dok nije bilo nikoga pa sam joj dala preveliku važnost ili nešto slično tome).
Post je objavljen 13.07.2007. u 16:31 sati.