Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mrmajestyk

Marketing

...i tačka.



Point Blank, 1967. D : John Boorman ; Lee Marvin, Angie Dickinson, John Vernon, Keenan Wynn


Walker (Lee Marvin) je profesionalni kriminalac. Malo hitman, malo lopov, u svakom slučaju, profesionalac u nelegalnim aktivnostima razne vrste. Njegov stari drugar Mal Reese (John Vernon) je u velikim problemima, i želi da zajedno sa Walkerom vrati svoj dug mafiji tako što će presresti pošiljku novca, koja se odvija po sred Alcatraza (u to vreme već uveliko zatvorenog). Pljačka uspeva, ali Reese shvata da njegov deo neće biti dovoljan, pa puca u Walkera i beži sa njegovom ženom.

Na njegovu nesreću, Walker je još uvek živ. Posle izvesnog vremena, on se vraća nazad u San Francisco, i zatvara dil sa misterioznim tipom koji se predstavlja kao Yost (Keenan Wynn), po kojem bi Walker, u zamenu za svojih $93.000, počistio vrh "organizacije". Njegov saveznik u toj akciji biće Chris (Angie Dickinson), sestra njegove sada već pokojne žene. Put do "organizacije" vodi preko Reesea, a on je tek prvi stupanj u Walkerovoj osveti.



Jako cenim i poštujem Lee Marvina, ali puno hvaljeni Point Blank se meni dojmio kao jedan relativno prosečan film. Drugo ostvarenje britanskog režisera Johna Boormana, koji će kasnije imati i hitova (Deliverance, Excalibur), i promašaja (Zardoz, Exorcist II), prosto odiše stilom karakterističnim za šezdesete - dovitljivi i tada inovativni intercutting i dobra montaža glavne su odlike ovog dela, sa akcentom koji je primarno stavljen na stilizaciju ispred supstance.

Jednostavna priča je samo paravan za tehničku igrariju koja traje 90 minuta. Prolog, u kojem se Marvin budi u napuštenoj ćeliji na "the Rocku", je jedna petominutna svaštara u kojoj se presecaju kadrovi, glasovi i šta sve ne, vizuelno dočaravajući pometnju u Walkerovoj glavi. Posle prvih dvadesetak minuta ekspozicije, tempo se nešto ubrza, ali putanja filma je striktno pravolinijska i jedina iznenađenja ostavljaju se striktno Boormanu i montažeru Henryu Bermanu, koji će se u još par navrata do kraja filma igrati copy-pastea pod dejstvom nečega.



I pored toga što je snimljen na kraju 60tih, Point Blank je relativno "mlak" film, sa malo grafičkih ubistava i tek nekoliko dobrih tuča (Walker nekoliko puta vrlo brutalno nokautira gangsterske pione). Marvin je, doduše, izuzetan u svojoj ulozi - tih i pragmatičan, on je pravi "pro", uvek za jedan korak ispred svojih rivala.

Lično, preporučio bih Point Blank samo studentima filma, jer vam ovo dođe kao lekcija iz režije i montaže (a i iz glume, Dragonrage bi mogao naučiti nešto o tome kako treba plaćeni ubica da izgleda npr.), i stilizacije. Sve je ovo, međutim, po meni mnogo bolje ispalo u The Thomas Crown Affair (original sa Steve McQueenom i Faye Dunaway).

Post je objavljen 13.07.2007. u 00:15 sati.