Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/debelaituzna

Marketing

I ovo ce jednom proci…

Hladno mi je danas. I oko srca i u srcu. Kapi kise slijevaju se niz prozor i nimalo mi ne pomazu da se osjecam bolje.

Uz ekonomiju, upala sam i na pravo. Bez imalo ucenja, moram priznati. Zasto nisam sretna? Zasto nisam ponosna na sebe? Ne znam, ali nista me vise ne veseli, nista mi vise ne predstavlja izazov.

To se od nje i ocekivalo, ona uvijek ostvari svoje snove.

Moram priznati, izgubila sam se. Odjednom vise ne znam sto zelim, kamo idem. Odjednom vise ne znam gdje pripadam.
I ne mogu si pomoci, ali danas mi je sve tako crno. Danas sam si ruzna, danas mi je dosadno. Danas sam uvjerena da me ne voli. I znam da cu mozda vec sutra biti ona stara, ali jedino sto danas zelim je zaspati i ne probuditi se.

Jesam li stvarno tako povrsna? Jesam li ustvari glupa? Kod osoba koje volim i koje mi znace nesto u zivotu izgled je zadnja stvar koju primjecujem. Zasto sam onda prema sebi tako kriticna?
Zasto se s ovih 2 kile vise osjecam kao s 20 vise, zasto se ne zelim pogledati u ogledalo, iako on tvrdi da sam prekrasna?

Zasto, zasto, zasto?

Zasto u mom zivotu sve mora biti savrseno, sve mora biti kao po spagi? Zasto, kad vise nisam mala curica, a i odavno sam shvatila da zivot nije bajka?

Tako sam umorna. Od zivota. Od svojih problema koji se, vama koji me citate mozda cine nerealni, djetinjasti i glupi, ali mene unistavaju iznutra i izvana. Umorna sam od svega.
Kako pronaci izlaz iz ovog pakla u cijem se sredistu nalazim, sto napraviti da bih se makar na sekundu osjecala bolje?
U meni se javlja zelja da se po tko zna koji put spustim tako nisko i navalim na frizider. Da zatrpam tu prokletu prazninu kruhom, kolacem i cokoladom. U bolesnim kolicinama. A zatim da opet udjem u zacarani krug bulimije. Da satima placem. Jer nitko ne razumije, a svi osudjuju. Jer vise ni sama ne razumijem.

Kvragu, DiT, gdje si…?

Ali necu. Ne ovaj put, ne danas. Svjesna sam da imam problem i rijesit cu ga. Ne znam jos kako, jos uvijek trazim nacin, put i izlaz,ali…

Kao sto u ovom trenutku kisa prestaje padati, a sunce ponovo izlazi, tako ce i na mom licu uskoro zasjati iskren osmijeh…

Dajem si jos par dana, tocnije do subote. Moj 19. rodjendan. Znam da je glupo, ali imam osjecaj da ce nadalje sve biti drukcije. Imam osjecaj da ce to biti svojevrsna prekretnica.

A mene moj osjecaj nikada ne vara…

Ljubim Vaskiss

wave



Post je objavljen 11.07.2007. u 19:30 sati.