Svako malo kada počinjem pisati post imam dojam da bih mogla napisati knjigu a ne post. Onda opet razmislim i sjetim se da neke stvari ipak ne smijem pisati iz razloga što ovo čitaju ljudi koji me znaju i koji bi se ponekad mogli naći u priči. A danas razmišljam o tome i mislim si kako u biti to nema veze. Tj. da me treba biti totalno briga. Kao da bi njih bilo briga kada bi se ja našla u nečemu njihovom. U biti blog je zeznuta stvar. Ja recimo volim pisati kada sam tužna. Ne samo blog, nego bilo što. I nakon što napišem sve što me muči osjećam se bolje i opet je sve po starom. Ponekad čak više volim pisati nego pričati o tome kada me nešto muči. Mislim da se bolje i izrazim pišući nego pričajući. Kada pričam previše sam zanesena sa svime da nikada ne znam objasniti ono što želim.
Jučer mi je bio apsolutno dan za ubit se. Imala sam vrlo visoku temperaturu, glava me je koma boljela, pričati uopće nisam mogla… U biti sve je počelo u ponedjeljak kada sam se osjećala grozno, svi su me živcirali a pogotovo izjave mladog gospodina koji očito ponekad ne razmišlja kada priča. I onda dođem kući i kada sam izmjerila temperaturu shvatila sam čemu sve to.
Ali danas sam opet super. Sva sreća da u zadnje vrijeme svaki puta kada sam bolesna ne budem duže od dva dana. Organizam mi je očito dobro opremljen(hm).
Nego eto, prošli su nam Vezovi. Iskreno sve je bilo super iako meni osobno su se dogodile neke stvari bez kojih bi sve puno bolje bilo. Ja sam rođeni pehista i to je to.
Prvo, mislim da moram prestati pričati kada me drmne alkohol. To je praktički strašno. Uvijek kažem nešto ili napravim što mi je u tom trenutku ok a kasnije bi samu sebe nalemala po guzi(khhhh). E, već kada sam kod alkohola, molim vas, nikada, ali baš nikada nemojte smiješati gusti sok, votku i coca colu. Ne da ima grozan okus nego i izgleda tako.
Ovaj vikend su bili i koncerti(napokon) i to Severina i Colonia. Na Severinu smo zakasnili kojih petnaest minuta ali svejedno smo se pogurali u gužvu. Iako čim sam ušla u šator osjetila sam kako se nekotrolirano znojim. U biti gdje god bi pogledala vidjela bi masu mokrih ljudi. Imala sam osjećaj da bi svi zajedno mogli napuniti bazen. Ali bez obzira na sve mi smo se bacale i to pogotovo kada nam je Severina otpjevala Paloma neru koja nas je vratila u naše super provode petkom. Baš smo se sada za Vezove uspjele i skoro sve okupiti pošto smo se sve razdvojile neke zbog posla, neke zbog dečka, života… Ali Paloma Nera je uvijek hit. hehe
Jedino što nije otpjevala moju Adio ljube koja me veže uz nekoga tko mi se s vremena na vrijeme vrati u život. Ali zato sam izgubila glas pjevajući Od rođendana do rođendana. Pjesmu koju svaki rođendan pjevam sama sebi a pošto mi je rođendan uskoro evo samo za mene:
Koncert od Colonie mi je bio još bolji od Severininog. U biti njih više i volim a postala sam im fan još prošle godine kada sam bila na Krku na njihovom koncertu. Tamo su mi bili fenomenalni a i ovdje su bili takvi. I dok cure bulje u njihove plesače(ja inače više volim dečke tipa: mršav sam, skoro da se ne slomim) ja sam očarana sa njihovim plesačicama. Te ženske tako dobro izgledaju. Joj da je meni tako plesati. Trenutno mislim i da pokušam prvo bi ostala paralizirana u kralježnici, nogu bi vjerovatno slomila, a i odjeću ili bi mi se poderala dok bi izvodila koji zaokret tijelom ili bi ju jednostavno izgubila… Tako da… Ako ništa drugo barem smo se naplesali i tako bye, bye koncerti u Đakovu do slijedeće godine.
Ovaj vikend nisam ni spavala. Nedjelju sam cijelu provela radno i podočnjaci su mi bili veći od cijele glave. Naj happy sam bila jer mi je došla prijateljica spavati kod nas dva dana. Nju obožavam a kako nije odavde ne viđamo se često pa smo se ovaj vikend maksimalno zabavile.
I Ana sretan ti rođendan, još jednom!
Jeste kada upoznali nekog na prvi pogled super tipa? Naravno upoznate se još prije nego se baš zapravo upoznate. I sve krene super da bi na kraju on ispao baš onakav kakvog nas svi uče da ih se klonimo.
Jedna situacija. Znači tip, tvoj tip, koji ti se praktički počne sviđati jer dečko zna kako s tobom. I nakon što te se riješi tako što kaže da je pijan i da se sutra vidite i čujete, naravno povjeruješ mu, kreneš kući ali hvala bogu na slabom mjehuru i wc-u koji je na kraju kafića. I tako nakon što izađeš iz wc, staneš još malo sa frendicom u kafiću slijedi ovo:
Prijateljica: «Gle, jel ono onaj tvoj tamo, vidi što pleše? (pleše u stilu plesača iz Colonie, samo u puno gorem izdanju).
Ti(ja), (okrećeš se i gledaš, pogledaš prvo ples a nakon toga drugi šok) : «Da, to je on i žvali se sa nekom ženskom».
Još uvijek u nevjerici, i nadi da se dioptrija pogoršala buljiš dok on prvo malo izvija bokove a zatim guta ženskino lice. I gledaš dok se ne uvjeriš a zatim što drugo preostaje nego da odeš.
Bolje neke stvari shvatit na početku, puno manje su bolne…
Slijedeći dan i tako je sve po starom, samo ovaj put bez njega, uostalom to je staro, zar ne?
I za kraj prigodna pjesma:
I veliki pozdrav mom mačku Pedi koji je uzaludno zaljubljen u mačku koja se stalno seksa sa drugim: Pedo ima još mačaka, nije ona jedina!
Post je objavljen 11.07.2007. u 17:25 sati.