Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mrmajestyk

Marketing

Nepravedne i ničim izazvane sankcije



Hard Times, 1975. D : Walter Hill ; Charles Bronson, James Coburn, Jill Ireland, Strother Martin


Depresija tridesetih godina beše gadno vreme za sve i svakoga, a pogotovo one u Americi. Preko noći, raspala se radnička klasa, ljudi su masovno ostajali bez posla, porodice su se raspadale, a 'leba za jesti nije bilo. Jedan od tih ljudi koje je nesreća potkačila je i Chaney, koji vozom stiže u New Orleans sa jednom misijom - vratiti se nazad na sever sa dovoljno novca u džepu.

Chaneyeve namere sigurno nisu jedinstvene, budući da pola zemlje pati od istog problema. No, njegov je talenat nešto unikatniji od ostatka defunkcionalne radničke klase - njegove pesnice udaraju k'o teretni voz, i taj talent valja unovčiti. Cheney se ubrzo stavlja u službu prevrtljivog promotera Speeda (James Coburn), koji ubrzo počinje od njega praviti pravu malu instituciju po Louisiani. Pare se gomilaju, povratak kući se bliži, ali pre toga sledi i još jedan finalni obračun za velike pare, protiv velikog protivnika.



Kada bi me neko probudio u pola noći i pod pretnjom pištoljem pitao da bez razmišljanja imenujem najbolji film Charlesa Bronsona, u roku od dve nanosekunde rekao bih "Hard Times". Snimljen godinu dana pre čuvenog Rockya, debitantsko čedo akcionog maestra Waltera Hilla jedan je od najboljih filmovima na temu boksa i jedan-na-jedan borbe uopšte, bez obzira što ulični okršaji iz ovog filma baš i nisu tradicionalni vid "džentlmenske veštine".

Bronson je ovde u apsolutnom zenitu. I pored toga što je u datom momentu imao 54 godine, Chuck Almighty izgleda u besprekornom fizičkom stanju - pogledajte, bre, vi tu muskulaturu, pa tako ljudi danas ne izgledaju sa 24 godine ! I bez obzira što su svi protivnici u filmu barem duplo mlađi od njega, Bronse ih odvali od batina po kratkom postupku. Hill odmah pokazuje svoje umeće sa odlično koreografisanim šorkama, koje izgledaju vrlo, vrlo realno i vrlo "gritty". Gotovo sve tuče su preporučljivo iskustvo, ali izdvajam fenomenalni deo kada Bronson napravi opšti pičvajz u nekoj redneck kafani. Njegova gluma je, po običaju, minimalistička, uz nekoliko vrhunskih onelinera. Kada ga Jill Ireland (opet ta Jill Ireland) pita kako se oseća kada nekoga ugazi, Bronse opušteno odgovara "It makes me feel a hell of a lot better than it does him".



Uticaj ovog filma na dalju karijeru režisera i njegove prve zvezde je nemerljiv. Hill je u narednih 10tak godina ređao hit za hitom, ali najviše mu je verovatno godila pohvala od njegovog idola Johna Waynea, koji je bio očaran filmom i ponudio mu da režira njegovu labudovu pesmu, The Shootist (Hill je odbio, ne htedovši da ima bilo kakve veze sa filmom u kojem John Wayne biva ubijen :D). Bronson, pak, je zacementirao svoj box office status stečen pre godinu dana u Death Wishu, postavši tako legitimni akcioni heroj pre nego što je ta reč verovatno i uopšte postojala. Usledili su odlični Breakheart Pass, Telefon, The White Buffalo i Death Hunt, pa onda čuvene Cannonade sa J. Lee Thompsonom, i besmrtna reputacija ćutljivog razbijača glava i borca za pravdu.

Zajedno uz Mr. Majestyk, film po kojem je moj blog kršten, Hard Times je obavezno gradivo za sve Bronsoniste (doduše, ako ste Bronsonista a niste gledali ovo, obesite se), ali i obične fanove filme. Jer ima ovde mnogo više za videti sem lomljenja tintari - Coburn je odličan kao stari preverant, proslavljeni epizodista Strother Martin sjajan u ulozi doktora narkomana, i muzika, delo Hillovog stalnog saradnika Barrya de Vorzona, vrlo ugodna.

Šta, nisam vas uverio da ovo valja ? Na, evo vam trailer...u mene ste našli da sumnjate !



Post je objavljen 11.07.2007. u 00:15 sati.