Marketing
DOJMOVI S DODOVOG ROĐENDANA U MAJURCU, I OSTALE NEPODOPŠTINE
Čudim se sama sebi što uspjevam uopće smognuti snage za pisanje. Šora me neka želučana nervoza, sve jestivo mi je fuj, a i kad pojedem išpta (kao sada odvratnu pizzu što ju je mama nespretno složila) dođe mi zlo, mučim se s preživanjem (a bila sam tako gladna) i sad mi je zlo. Svako malo slabina mi prođe tijelom, vruće mi je cijeli dan, a ja morala biti ko u krletci zatvorena danas u uredu jer kolegicama je bilo zima. Mislila sam kako će mi dobro doći jedan ovako hladan i smiren dan, grad nešto pustijih ulica, tišina, sivilo....no, uspjela sam sve sinoć zeznuti s kojom pivom viška, i stresom i svađom i histeriziranjem i nespavanjem. Izbili su mi prištići po licu, al to je još krenulo otkako sam se vratila iz Majurca s Dodinog 4 rođendana. 
Tamo je naime nestalo vode, pa smo morali štediti i nisam dobro isprala sapunicu sa sebe. Cijele dane sam bila ljepljiva (provjereno sa pokušajem zaljepljivanja plastične čaše na leđima koja je stajala ko zabetonirana). Užasno je bilo vruće, umor me pokosio jer smo cijelu subotu imali radne akcije. Trebalo je to i skuhati, pripremiti, izdržati sve te umove koji su se našli na slavlju. Sva sreća pa nije bilo djece, već samo jedan mali klinac, a i njih dvoje je bilo više nego dovoljno za glavobolju i loše raspoloženje idućeg jutra u nedjelju. Mali Dodo je bio presretan s poklonima koje je dobio, a najviše mu se svidio vlak na daljinski što sam mu ga kupila. Bilo je tu svega, a najviše igračaka koje se zvučno oglašavaju, pa je i buka bila neizbježna. Torta sa spajdrmenom je bila mrak, stvarno fina, čak finija od one voćne koju je mama posebno za mene naručila (no, ionako ju je besplatno dobila jer ju je ženska u slastičarnici zaboravila naračunati).
Upoznala sam mačku koju smo nedavno dobili i zove se Bongo, a psiću su promjenili ime iz Dodo u Campi (tako se zvao pas od mog starog - valjda si sliče). Živadi na bacanje po cijelom dvorištu, govana još više, sve smrdi na ptičju gripu, još onako znojna milijun puta prolaziš preko tih drekeca, a sve u svemu to je selo, pa se nisam previše bunila, ali pure su definitivno najglublja živuća bića na ovoj planeti. To ne možeš stjerati u kut da si Bog, čude se svemu "ko pura dreku". Uglavnom, bilo je lijepo malo otići iz Zagreba i nadihati se čistog zraka, gledati u brdo zelenila i pustiti misli da šeću poljima.
................
Tako sam ja danas dobila i svoju klimu u sobi. Najnovija i fakat super izgleda, ima da spavam u svom krevetu od jutra do mraka, od danas do sutra (samo što bi mi sad fakat trebalo i neko grijanje pošto je podosta i zahladilo). 
Saznala sam da do 7.2.08. moram položiti državni stručni ispit kako bi zadržala svoje radno mjesto. Prije ispita dobivam 5 dana slobodno za učenje i imam šansu dva puta izaći na ispit do tog roka. Ako prvi put padnem plaćam sljedeći izlazak 500 kuna, što me dodatno motiviralo da krenem već od sutra laganini čitati to "sivo štivo".
.....................
Posebno mi je žao što me moji dragi blogeri ne posjećuju toliko u posljednje vrijeme i ne dobivam toliko komentara koliko sam ih prije znala čitati, ali to je posljedica vjerojatno i moje nemogućnosti da posjetim vaše blogove i dam do znanja da sam i dalje aktivna (jest malo rijeđe no prije, ali skupljam dojmove). No, ne zamjeram vam, slobodna volja dana vam je širom otvorenih vrata. Jel, ne znam kaj da kažem, opet slabim.
Voli vas globabloga posjedeći nateklih noga*
Post je objavljen 10.07.2007. u 16:41 sati.