Marketing
BAJKA O SAVRŠENOM BRAKU
Dva su pitanja koja čujem gotovo svakodnevno:
Što, još se nije udala?
Što, još nije rodila?
U našoj kulturi žene kao da imaju samo jedan cilj koji je vrijedan postizanja, a to je – imati što bolji brak! Nerijetko govorimo o svojim «boljim polovicama», kao da smo simbiotska bića koja ne mogu preživjeti bez onog drugoga.
Savršen brak, međutim, ima dva lica: javno i privatno.
U javnom savršenom braku muškarac ima ulogu roditelja, a žena njegovog djeteta. Muškarac radi i zarađuje, donosi sve važne financijske odluke, plaća račune, vozi automobil, brine o održavanju svih nekretnina…on skrbi za svoju ženicu. Ona bi trebala zahvaljivati dragom Bogu što se ne treba brinuti za toliko važnih stvari!
Žena se zapravo ne zna sama uzdržavati, jer ne posjeduje vještine potrebne za funkcioniranje u velikom, opakom svijetu. Sretna je što se za financije brine njen nezamjenjivi muž, jer to je velika odgovornost.
Brak održava muškarčev krhki ego jer se u usporedbi sa slabom, ovisnom suprugom, doima snažnim i sposobnim Supermanom. Međutim, u takvom braku žena ne dobiva priliku upoznati samu sebe.
Privatna strana savršenog braka odvija se iza zatvorenih vrata, a u njemu se uloge mijenjaju, jer muškarac postaje dijete o kojem se roditeljski brine njegova žena. Ona ga HRANI, odabire mu ODJEĆU, slaže čarape, skuplja stvari za njim…žena ima zadatak brinuti se o njegovim tjelesnim potrebama. Pazi da on dobro izgleda, da dobro i raznoliko jede, zadovoljava ga seksualno, održava komunikaciju, ali ne dosađuje mu s djecom, jer on je prezaposlen da bi se još i time zamarao…
Prema tome, savršeni brak čine dvije polu-osobe, koje ne mogu funkcionirati jedna bez druge! Da li takav brak može opstati? Uglavnom da, ali pitanje je koliko su partneri u njemu sretni. Može se dogoditi da jedan od partnera počne odrastati, a najčešće žena odluči završiti zapostavljeni studij ili zaposliti se, pa se strune savršenog braka još više napnu, dok ne puknu.
Potpune osobe ne mogu opstati u takvom braku. Sklonije su brakovima u kojima su zadaci zajednički i ne određuju se krutom definicijom uloga, već prema osobnim sposobnostima i sklonostima.
Potpune osobe teže odnosima u kojima će imati mogućnost rasta i prihvaćanja rizika, ali će istodobno poticati i podržavati partnera.
Post je objavljen 10.07.2007. u 13:35 sati.