Dragi moji prijatelji, kao što već znate, ja idem na odmor. Jako sam se radovala tom ljetovanju i bila sam jako sretna, sve do jučer. Pa, ako imate malo vremena, pročitajte kakav me peh snašao. Trebalo nas je ići 4 obitelji, a ja sam odlučila ići samo zato što ide i moja prijateljica, tj. ona me nagovorila da idem. Nikad nisam bila na moru s toliko puno ljudi i vjerujte mi, jedva sam čekala da idem. A onda, jučer, zamislite, umro je njen djed. I oni zbog toga ne idu. Kad me je nazvala i rekla je : „Ništa od našeg zajedničkog ljetovanja“ i objasnila mi cijelu situaciju. Bila sam u tolikom šoku da nisam mogla guknit, pomislila sam : to se samo meni može dogodit. Znam da sa tom misli mogu povrijediti mnoge jer nije meni nitko umro, ali gledajte kakva me situacija čeka : dvije 10-ogodišnje djevojčice koje se još igraju s barbikama, bratić kojemu od mojih ispada i komentara ruka i noga često znaju poletjet prema meni ,5 odraslih ljudi ( da ne kažem - staraca ), dvoje od njih su mladi bračni par koji je još uvijek u svojoj idili. I recite vi meni, gdje ja tu spadam ? A tamo sad idemo prvi put, tako da nikog ne znam. I još nešto, ja se baš i ne volim kupati, nego više volim obilaziti grad, šetati u prirodi, a oni svi idu tamo da cijeli dan spavaju na plaži. Sjećate se 3 stvari bez koje ne bih mogla živjeti ? Tamo ću imati samo jednu – mobitel, a to mi nije dovoljno. Ne želim 10 dana kvariti vid uz čitanje knjige i rješavanje križaljki. POMOZITE MI ! SPASITE ME ! MOLIM VAS !
Post je objavljen 08.07.2007. u 17:08 sati.