Ja nisam čuo glas koji me zvao.
Nisam te susreo Gospodine ni na jednom od mojih putova.
Nisi se meni pokazao,
Ništa nisam vidio od tvoga lica.
Međutim, ti si me susreo
I progovorio u otajstvu moga života.
U dubini moje duše, našao sam te prisutnim
I tu si me tajanstveno dozivao.
Dao si mi shvatiti da bih trebao ostaviti sve ako želim da te slijedim.
Neodoljivo si me privlačio
Da bih ti darovao ne nešto, nego sve.
Odgovorio sam ti dubinom svoga bića, koje si želio uzeti.
Tu je naš susret, nevidljiv, duhovan, postao konačan.
Lice koje mi nisi otkrio
Unišlo je u moje srce,
Da bi posve obuzelo moj život.
Odgovorio sam.
Uputivši mi, Gospodine, svoj poziv :“Slijedi me.“
Nisi mi otkrio plan, duljinu i muku puta.
Kada sam, napuštajući sve, za tobom pošao,
A ti si mi samoga sebe ponudio
Gdje da glavu položim i otpočinem,
Ništa mi nije uzmanjkalo.
Dok si me suhim stazama vodio i proveo strmim uzvisinama,
Pa i kroz teške borbe
Ništa mi nije nedostajalo.
Nije mi ništa manjkalo kad si od mene zatražio
Da imam udio u tvome križu
Jer si ga ti nosio sa mnom do kraja
Podupirući moju slabost.
Ništa mi nije nedostajalo od tvoje sreće obećane u blaženstvima
Jer me nisi razočarao
U tebi sam našao najdublju radost.
Budući da si sebe bezgranično dao meni sa svime što jesi
Ništa od onoga što ti jesi-
nije mi uzmanjkalo Gospodine.
Hvala ti.
Post je objavljen 06.07.2007. u 22:23 sati.