Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vaseljena

Marketing

STVARI


Lečeni me je molio da mu posudim jednu stvarcu za nekakav tekst o onome što nazivamo gadgets.

To me je podsjetilo na našu davnašnju priču o stvarima: Što biste sve u svom ovozemaljskom životu trebali, a da biste imali život dostojan vlastite slike o sebi?

Stari, dobri Bog je zaista cinik: ljude je stvorio da budu smetlari! Za svoga ponosnog hoda kroz ovaj besmislen život po ovoj dosadnoj kugli, onaj dio stvari koje sam ja dobio u zadaću prikupiti odavno je sabran: imam knjiga koje nikada neću pročitati, albuma koje neću preslušati, slika bez svoga zida...previše stvari!

Čini mi se da je tako sa svijetom uopće: stvarnost je prevršila mjeru, ima doista previše stvari na ovome, a moguće i na onom svijetu, i stvarnost je jednostavno postala nestvarna, jer je prestvarna.

Ja obožavam stvari. Evo zašto:

Image and video hosting by TinyPic

To je Jaeger-LeCoultre Gyrotourbillon.

Možete ga razgledati sa svih strana.

Ima točnijih satova. Ima skupljih satova. Ima jedan jedini primjerak točnog, ljepšeg, najskupljeg ručnog sata na svijetu ( Patek Philippe & Cie, Geneve. "World Time" Ref. 1415 HU (Heures Universelles), in platinum, circa 1939. Diam. 33 mm.).
Image and video hosting by TinyPic
Gyro još nemam, a htio bih imati tu stvar.

Postoji još stvari koje nemam.
Nešto lakše dobavljive od Gyra: One Shot, Patricka Jouina.
Image and video hosting by TinyPic

Ili PK0 stolica Poula Kjaerholm, iz 1952.
Image and video hosting by TinyPic

Junghans, Maxa Billa, također nemam, mada je najjednostavniji a najljepši zidni sat na svijetu: jednostavno ga zaboravim kupiti, valjda zato jer to nije nikakav problem.

Image and video hosting by TinyPic

Ima stvari koje sam tražio preko cijelog svijeta, naprosto zato jer sam se zainatio imati baš tu stvar. Recimo, dvije sam godine ludovao za kuhinjskim noževima. Neugodno mi je kazati koliko ih i kakvih sve imam. Jednom prigodom, vidio sam kod jednog drugog sakupljača te neophodne stvari opasnu sjekiricu. Meni sjekira ničemu ne služi, dapače vrlo bih se lako njome mogao ozljediti - ne, nisam trapav, nego sam premaštovit s oružjem u rukama - ali to je zaista najbolja kuhinjskokućna sjekira na svijetu. No, postojao je problem: proizvode je idioti. Tri sam mjeseca pregovarao s budalom iz močvara Ohioa dok je nisam nekako nabavio. Nevjerojatni imbecili. Paul's Ratchet joj je naziv. Namjerno ne stavljam link. Ne želim vas na savjesti. Ne stoga jer bi se i vi ozljedili - ne, objesili bi se prije no što bi je nabavili.

Jedan lovački nož ipak nisam uspio nabaviti; ja ne lovim, na pamet mi ne pada, i ne treba mi taj Citadel nožić iz Kambodže u nikakvu naročitu svrhu. Treba mi jer bih ga htio držati u ruci, imati. Ne znam zašto je tako teško nabaviti nož iz Kambodže.

Image and video hosting by TinyPic

Rekao sam da je onaj dio stvari koje sam ja dobio u zadaću prikupiti odavno sabran; sad ispada da nije tako.
I kad se sakupi ono bitno, shvatimo da nam treba upravo ona jedna stvar više koju kad nemamo nedostaje, a kad je tu, izgleda da pretječe, jer i sami se pitamo: Što će mi (sve) to?

One prve stvari jesmo; ove druge imamo.
Sa mnom je problem što ponekad, kao za Gyrom, naprosto izgubim razum i mislim da ne mogu biti a ne imati ga!

Proklete igračke!
To su meni stvari: kao i Jokeru: Toys!

Uglavnom sam nabrajao što mi nedostaje, no vidim da nisam pokazao ništa od onoga što imam.
Nisam to propustio spomenuti iz pristojnosti: zašto bi bilo nepristojno imati?
Naprosto, kao i svima, prije mi pada na pamet ono što mi nedostaje, no ono što mi dostaje.

Ako baš moram navesti primjer svoga imutka, evo tipičnoga: spaghetti-tester, Tobiasa Huysa, za Pott.

Image and video hosting by TinyPic

Must!

Kaj? Vi to radite prstima?




Post je objavljen 06.07.2007. u 14:04 sati.