Starozavjetna tradicija nije baš uzimala djecu za primjer: Šiba i ukor podaruju mudrost... Ukori sina svoga i duša će ti se radovati. (Izr 29). Evanđelja (Mt 18,1–10; Mk 9,35–37) nam daju dragocjen uvid u Isusov odnos prema djeci. Imao je vremena za njih, bio je nježan prema njima, poticao je učenike: Promijenite se, postanite kao djeca. Zašto je njihovo kraljevstvo nebesko? Možda zbog njihova osjećaja za čudo, za divljenje, njihovu spremnost da budu neprimijećeni, njihovu ovisnost o onima koji ih vole. Djeca znaju što znači biti opoment, kažnjen – i opet, brzo prelaze preko toga. Stalno uče i uvijek se nalaze pred novim izazovima; znaju da budućnost pripada njima i za tim teže. Hvala Bogu na djeci.