Marketing
KLAONICA
U klaonici se kolju životinje i to vrlo brzim, rutinskim postupkom.
Treba li se doživjeti ikakav poetski trenutak u klaonici? Ja ga nisam doživjela. Uhvatila sam se zamišljajući tri mladića koja rade na liniji klanja kako kolju nas, studente veterine, istim napravama.
To sam zamislila vjerojatno zato jer gledam previše horrora, pa sam čak i počela razmišljati na način; ako se može dogoditi u horroru, zašto je nemoguće da se dogodi svima nama u stvarnom životu? Recimo, ta tri mladića na liniji klanja izgube razum zbog nekog mutiranog virusa koji su udahnuli sa kože teladi koju su prethodno zaklali i odjednom se okrenu prema nama i počnu oštriti noževe, brusilice i kuke...
Dakle, ušli smo na liniju klanja i sve je mirisalo na krv. Nekoliko teladi je ležalo na tlu, prerezanih vratova, još su se bespomoćno koprcali. U prostoriju je ušlo novo tele, velikih tamnih, okruglih očiju. Bilo je poprilično zbunjeno i uplašeno. Gledalo je u nas, grupicu otupjelih studenata, kao da traži barem malo samilosti i suosjećanja.
„Mali, tamo gdje gledaš nema ničega!“- pomislila sam, pomalo osjećajući sram jer i dalje nisam osjećala moralnu potrebu da postanem vegeterijanka. Da li bi uopće to trebala osjetiti? Da li bi trebala biti dirnuta tim telećim nedužnim i zbunjenim pogledom? Za petnaest minuta prošetati ću se po skladištu gdje se suše svinjske polovice i curit će mi sline iz pohlepnih čvalja. Žao mi je što to ne mogu kontrolirati, ali miris mesa mi naprosto godi.
„Mali, nemoj gledati u mene!“
Kao dijete sam mnogo puta gledala klanje svinja, no to je bilo drugačije. Svaka je svinja uživala individualni tretman svojih koljača. Okupila bi se rodbina, prijatelji, pilo se i slavilo svinju koju se kolje. Ova linija klanja djelovala je nekako previše hladno, kao da se negira postojanje i življenje te nedužne teladi.
Poskliznulo se na lokvu krvi u kojoj su ležali njegovi vršnjaci. U tom trenutku ga je jedan od ta tri mladića primio s leđa za vrat, prerezao mu grkljan i jugularku. Tele je palo na pod i počelo veslati nogama, no ubrzo je stalo. That`s all folks.
Objesili su ga naglavačke za kuku i oderali mu kožu spretno i brzo, nakon čega su ga razrezali, izvadili mu utrobu, organe stavili sa strane da ih dežurna veterinarka pregleda, te ga dekapitirali iz istog razloga. Jedan od mladića povremeno bi i vodom iz cijevi oprao svu tu krv koja je prekrila pod. Veterinarka je zamolila jednog od njih da odere kožu s glave da bi nam mogla pokazati kako se radi pregled na glavi. Došlo je i pet minuta njegove slave- ozbiljnog izraza lica naoštrio je ogromni nož, a tada muževno prionuo na posao. Omakao mu se smiješak dok je dodavao glavu veterinarki. Bio je sam svoj frajer i meni je bilo drago da smo mu barem malo uspjeli uljepšati koljački dan, kada već nismo mogli pomoći teletu.
K vragu, zapravo su me dirnule one oči i da sam mogla, pomogla bi tom teletu. Pa makar to značilo da ga ne smijem pojesti.
Post je objavljen 05.07.2007. u 16:20 sati.