Osjetio sam potrebu da vama, lakovjernicima, razbijem jednu iluziju. Možda će ovo sve izgledati prilično čudno, ali na kraju ćete shvatiti da ste u krivu. I da ste u zabludi.
Bio sam danas na lječničkom za sezonski rad. Standarne pretrage. Rezultati solidni, jedino sam zaključio da imam malo niži tlak nego što bi trebalo. Ode moj dobrotvorni rad u dobrovoljnim darivateljima krvi. I još sam jedno zaključio. Definitivno sam daltonist. Znate ono, ne mogu prepoznati nijanse boja na onim testovima s kružićima u boji. Uvijek falim. Što je meni 3, ostalima je 17, što je meni 24, ostalima je 89, i tako dalje. Genetska je stvar. I stari i oba brata imaju isti problem.
Sjećam se srednje škole, treći razred, biologija. U udžbeniku je uz tekst o oku i sličnim zanimljivostima bio i test za daltonizam. Svi pročitali kako treba, samo Maroons - falio. Pa kako, pa zašto, uslijediše pusta pitanja zabrinutih kolegica i kolega. Kao da sam kužan. Nitko nije mogao pojmit tu činjenicu: gleda, a ne vidi. Jadan Maroons.
Pred par mjeseci u Gradu je osvanuo veliki billboard sa šarenim točkama, koji mi je baš lijepo izgledao. Bilo je tu raznih boja, ali nikako mi nisu imale smisla. Nije bilo koncepcije, neke umjetničke (ne)urednosti. Mislio sam, možda je kakva izložba u gradu, moram poć vidjet o čemu se radi. Sve dok mi netko nije objasnio da na billboardu piše: Tko vidi, vidi. Tako je nesuđeno umjetničko djelo postalo oglas za nekakav sajam dizajna ili štoveć u Zagrebu, i u isto doba nešto nedohvatljivo za nas daltoniste. A kakva je to rečenica uopće? Što sad, ja ne vidim, pa tko me hebe, je li?!
Ali, radi li se stvarno o tome? Jesu li ljudi koji imaju takav genetski nedostatak stvarno drukčiji od onih, tzv. normalnih. Trebaju li se daltonisti stvarno osijećati drukčije? Ili, stvari nisu tako jednostavne.
Dovoljan je jedan primjer kojim ću oborit teoriju o daltonistima kao drukčijima i manjini koju se sažaljeva i sa čuđenjem zapitkiva kako oni to tako ne vide boje. Dakle, riješenje problema skriva se u odgovoru na pitanje koje ja, daltonist, postavljam vama 'normalnima'.
Zašto žene žute kose nazivate 'plavušama'?
Iako bih sad slavodobitno u stilu Zakona u Los Angelesu mogao reći: I rest my case, i likovati, htio bih ovo pitanje s pozicije 'mog obračuna s njima' podići na jednu, recimo tako, znanstvenu razinu. Naime, radi se o svjetskoj zavjeri koja truje umove ljudi još od pamtivijeka. Znanstvenici se i danas prepiru o izvoru te podvale.
Možda bi najprihvatljivije bilo ići skroz natrag u povijesti do srednjeg vijeka i tadašnjeg latinskog jezika, koji je vezao mnoge nacije i kulture tadašnjeg doba. Postojala je riječ blundus koja je označavala žutu boju. Kroz niz derivata i pomiješanih značenja ta riječ dogurala je do današnjeg doba i hrvatskog prijevoda u krivoj boji. Inače, pretpostavlja se da su se prve plavuše i plavušani pojavili za vrijeme Ledenog doba, pred otprilike 11 000 godina.
Dragi moji znani i neznani članovi Maroons Dirty Mind Cluba, vi prosudite sami tko je ovdje lud i tko se zbilja treba zabrinuti za svoj način poimanja svijeta. A kad bi vam još rekao kako svijet kojeg gledamo našim očima u biti ne izgleda tako nego malo drukčije... Ali to je tema nekog budućeg posta. Javite se kad prokužite ovo.
Keep on bloggin'!!!
Post je objavljen 05.07.2007. u 00:44 sati.