Ti si moja inspiracija. U zamršenim prepletima misli uobičajeno je ne moći pronaći izlaz. Kad tad udari misao o staklenu prepreku iza koje su odsjaji otvorenih puteva, no nema ni milimetarske pukotine kroz koju bi se udahnulo malo svježeg zraka izvana. Gušenje postaje sve očitije, sve jasnije je da pukotine nema, pa se zamagli, zamuti i pogled do uvjerenja da je sivilo i izvan granica koje su, gle čuda, baš tu postavljene vlastitom voljom.
Ti si moja inspiracija za zaplitanje misli u najzamršenije i slojevite reprize poznatih drama, poznatih scenarija, plagijata samih sebe sa poznatim rolama i tekstovima. Sve poznato. Poznato.
Ti si moja inspiracija za odabir predstava bez publike, stalno istih glavnih proba, pretpremijera koje se nikad ne odigraju do kraja, koje se pretvore u popravne ispite bez mogućnosti ponavljanja godine, bez nastavka, kao da je gradivo koje se ponavlja samo sebi smisao. Iza staklene pregrade ono što bješe mogući slobodni udah pretvara se u smog, pa se izlazi više i ne pronalaze, više se i ne žele pronaći. Misao misli postaje dio hranidbenog lanca za neku novu varijaciju istih disharmonija riječi i rečenica, jedinih koje gode uhu.
Ti si moja inspiracija.U zamršenim prepletima misli uobičajeno je ne moći pronaći izlaz. Ne htjeti pronaći izlaz postaje odabir.
Post je objavljen 04.07.2007. u 22:01 sati.