Zanijemili su koraci
Pobjegle sve ptice
Dovukli se oblaci
Suza poljubila lice
Umorno od snova
Ranjeno od želja
Gleda u nebesa plava
Traži put do kraja
Tamo me čekaš
Širiš ruke u daljine
Očima me hvataš
Zaboravljaš bol blizine
Znaš da nismo stvoreni
Zajedno da ostavljamo trag
Da srca spojeni
Prelazimo ljubavni prag
Izgrađen od prašine
Sjajnih očiju i ludih snova
Bojim se za tebe i mene
Previše je srušenih mostova
Između mene i Boga
Suhog dna i kišnih visina
Puno je razloga
Za strah od sretnih dana
Jer kad zanijeme koraci
I čini se da je sve lijepi san
Odnekud se dovuku sivi oblaci
I sve pretvore u tmuran dan
Post je objavljen 03.07.2007. u 23:03 sati.