Starice moja draga,
U mom životu ostavila si traga,
Dok si me čekala s putova mojih,
Koliko ih je bilo, ne brojih.
Starice moja draga,
Volio bih da čekaš kod kućnog praga,
Volio bih da si živa,
Da obojiš moja jutra siva.
Volio bih da si zabrinuta,
Dok se vraćam s dalekog puta,
I da ti pozdrave šaljem,
I da ništa ne hajem.
Volio bih da mi prijatelji
Pišu pisma duga,
Kako te othrvala tuga,
Dok nedjeljom ideš na misu,
Misleći na svoga sina.
O starice moja draga,
Misli me stalno muče,
Kao da je bilo jučer,
Za tobom mi srce tuče.
Starice moja draga,
Volio bih da mi opet srce zebe,
Dok ostajem bez tebe,
I da se staro vrijeme vrati,
Da mi srce moje shvati,
Gubitak koji ne može da se vrati.
Znaj da se često sjetim tebe,
Dok bježim od svoga jada,
Dok mi moje srce strada,
Kao od pamuka barikada.
O starice moja draga,
Nema više bašče naše,
Kada se proljeće razmaše,
U ranu zoru dok se sve budi.
Starice moja draga,
Nemoj se budit iz snova,
Neka miruje tvoja duša,
Dok riječi moje sluša.
O starice, ti ne brini za me,
Našla si svoj mir,
Ne brini, ja još živim,
S tvojim gubitkom se ne mirim.
Nema vraćanja na staro,
Utjeha si ti moja,
Uvijek si bila svoja,
To mi govori duša moja.
Spokojno snivaj,
Svoj mir uživaj,
Moli za me,
Kao što ja molim za te...©
Post je objavljen 03.07.2007. u 17:33 sati.