U dvadesetoj godini Njegovoga života Kabil je digao ruku i snažno zamahnuvši udario njome u lice svoga brata Habila vičući:
-Ovo je moja koliba!
Bratovi prsti su ostavili jasne crvene tragove na Habilovom obrazu... On se iznenadio bezočnošću svoga brata i u njemu se rasplamsa bijes dok mu se oči brzo ovlažiše bolnim suzama...
Nevino se obrati svome bratu:
-Pogledaj u moje ruke...! Sve sam ih izgulio podižući kolibu...
No, Kabil će na to odlučno:
-U kolibi nećeš zanoćiti poslije sljedećeg sunčevog zalaska...Tako je govorio Kabil.
Njegov brat će blago:
-I Habil bi isto tako želio kazati koju riječ...Ja te volim Kabile, pa zašto tako...?
Kabil ništa od toga nije čuo, jer je već otišao odatle...
Nisam uočio da je Habil o tome obavijestio Adema...
Ne znam zbog čega...
Moguće da je osjećao da je očevo srce ispunjeno tugom zbog ponašanja Kabila, te se plašio da time samo ne produbi tu tugu. Moguće da je pomislio da je Kabilova prijetnja izrečena tek onako... I kada je nastupio naredni zalazak sunca, Habil je ugledao svoga brata Kabila koji mu je zauzeo kolibu, iznenadjen kad je vidio kako u stegnutoj pesnici drži oštar kamen...
Prije nego što je Habil i progovorio, kamen je već rasjekao njegovo čelo sa kojeg je potekla krv... Potom ga je kabil uzeo i izbacio iz kolibe... Habil je povio ranu travama i tu zaspao...
Adem se silno iznenadio kada je ugledao sina van njegove kolibe s krvlju koja se bila zgrušala na njegovom čelu...
Povikao je istim onim uobičajenim glasom koji je, ovaj put, u sebi nosio daleko dublju bol.
-Kabile, šta to uradi bratu svom Habilu?
Kabil uopće nije ličio bratu svome Habilu...
Iklima, Kabilova bliznakinja, uopće nije ličila na Lejusu, Habilovu bliznakinju.
Kabil je bio surov za razliku od svog brata Habila.
Lejusa je bila manje lijepa od Iklime.
Trebalo je da se habil oženi Iklimom, a Kabil Lejusom...
Ja lično, više sam cijenio Habila nego njegovog brata i bilo mi je drago što će se on oženiti ljepšom...Habil se ne ljuti kada mu ćopnemo što ostane od njegovog jela...
Ugledao me jednoga dana dok sam stajao pored jaja kokoške koju je gajio, te je ispružio ruku i dao mi jedno jaje... Obradovao sam se ovakvom njegovom postupku koji je pokazao prema stvorenju koje je pripadalo jednom običnom rodu kakav je bio naš.
To je čovjek koji shvaća mudrsot uzajamnog potpomaganja medju živim bićima i zna šta je milost...
To je čovjek koji zna za Boga, voli Ga i boji Ga se.
Želim usredsrediti svoj um i ostaviti svoje svjedočenje na svim ruševinama i razvalinama, ispripovijedati to vjetrovima koji fijuču u najzabitijim mjestima...
Kabil uzviknu:
-Ne, ja sam bolji od njega!
Iza njegovih riječi stajao je šejtan...
Rekao je to Iblis i za Adema... Danas je to sugerirao Ademovim sinu da tako kaže svome bratu...
Kabil ponovo povika pred svojim ocem:
-Neću se oženiti Lejusom...Oženiću se Iklimom! Ona je zajedno sa mnom bila u stomaku..Ja imam prednost da se njome oženim...
Adem je uvjeravao sina da mu njegova bliznakinja ne sljeduje.
Kabil je odbio da i za pedalj promijeni svoj stav...
Zapanjila me njegova tvrdoglavost i nisam znao kako će na to reagovati Adem.
-Neka svaki od vas dvojice Bogu prinese kurbana - reče Adem. ćOnaj kome Bog prihvati kurban, u pravu je.
Adem nie želio sam presuditi medju njima, nego je stvar prepustio Bogu.
Nisam znao kako će Svemogući primiti kurbane.
Takodjer, nisam znao ni šta u osnivi predstavlja kurban...
Nastaviću inšaAllah
Post je objavljen 05.07.2007. u 05:56 sati.