Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. "Tesko meni!" -povika on - "zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!" I pokaja se.
(El-Maide, 31)
Sve na Zemlji sijedi osim gavranovog perja.
Ko je vidio to sto smo mi vidjeli i otrpjeli, nece osijediti bilo sta da vidi nakon toga.
Izmedju svih zivih stvorenja, bio sam jedinim svjedokom prvog zlocina pocinjenog na Zemlji... Vido sam prvu ljudsku krv kako nezaustavljivo lije. Znao sam da Svemoguci Bog cuje, vidi i svjedoci.
Dan je bio ispunjen stravom...
Znam da je tome sejtan bio uzrokom...
Kkao cudno ponasanje sejtana i kako zacudjujuce sto ga ljudi tako naivno slijede.Covjek voli Boga, a grijesi prema Njemu, mrzi sejtana, a pokorava mu se. Kakv cudan soj taj koga zovu covjekom i kakve ogromne suprotnosti nosi u sebi! Koliko je samo velika Bozija dobrohotnost i milost prema njemu prema njemu. Stoga sam pomalo bijesan, uz izvinjenje.
Za crne dane koji ih u zivotu snadju, ljudi imaju obicaj kazati:
"Dani su bili crnji od gavranovig perja."
Znam da crna boja gavranovog perja budi tjeskobu kod ljudi, mada se i najcrnje perje na gavranu ne moze uporediti sa crnilom ljudskog srca kada ono pocrni. Znam da se ljudi posmijevaju gavranovom hodu. On poskakuje dok hoda, poput kakve lude sto hoda po zeravici. Ide s noge na nogu i stoga njegovi koraci nisu ravnomjerni.
Uzmimo da je nas hod cudnovat. Nek bude da skakucemo i da se gegamo u hodu...
No, zar to nije normalna i prirodna stvar nakon sto smo vidjeli nepravdu koju je covjek pocinio prema svome bratu covjeku.
Prije stvaranja covjeka, sepurili smo se po Zemlji poput kakvih kraljeva s nasom crnom bojom i nasim poskakivajucim hodom... Onda smo bili svjedokom kako brat ubija brata. Od uzasa koji smo dozivjeli, nas hod je potom postao nemirnim, pa su i nasa djeca naslijedila tu mahanu i to je postalo svrsena stvar.
Ljudi smatraju da je glas gavrana krajnje odvratan... I tek sto neko od naseg roda zagrakce na kakvom drvetu, postaju praznovjerni i proricu nesrecu.
Moguce da nas glas nema onu ljepotu koju ima glas slavuja, ali on nema nikakve veze sa zlom slutnjom... Zla slutnja - to je rijec covjekova, i odnosi se na djela koja cine ljudi.
Katkad, kad se covjek ponasa ruzno, a pritom na grani nekog drveta zagrakce gavran, zaboravlja na svoje ponasanje i na umu mu je samo gavranov glas i predskazuje zlo!!!
To je staro lukavstvo kojem covjek pribjegava, mada nema nijednog drugog stvorenja njemu slicnog koje toliko moze obmanjivati i ciniti nepravdu samome sebi.
Ljudska vrsta optuzuje gavranski rod za kradju i otimacinu, neposlusnost prema roditeljima i obitelji...
Ljudi za nas kazu da krademo "surmu iz oka", da krademo sapun sa krovova kuca... Ruku na srce, mi ne znamo sta je u stvari ta surma, a ni sapun ne koristimo kada se kupamo. Ne treba nam
Nasa tijela i duse nemaju potrebe za njim cak i onda kad su najvise zaprljani.
Izvinjavam se zbog ovako ostrog tona kojim se obracam.
Onaj ko je vidio to sta sam ja vidio, mora izgubiti razbor.
Bijah sucem u svijetu gavranova...
I svjedokom u svijetu ljudi...
Sudac gubi svoju pravicnost i neporocnost onda kada izgubi svoju nepristrasnost i nerve, pa se svrsta uz jednu od strana u sporu .
Sa mnom su se zbile obje stvari. Sucem sam bio gavranova... Pravednim sam bio i vodio racuna da ne izgubim nerve i da ne budem pristrastan . No, kad sam sletio da budem svjedokom u svijetu ljudi, ostao sam bez sudijske krune, izgubio nerve i zagraktao... Zatim me je Bog poslao da sinu Ademovom odrzim lekciju o oprastanju.
Nastavicu inshaAllah
Post je objavljen 02.07.2007. u 18:22 sati.