Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/lostinfantasy

Marketing

bol....dno....kob....ne znam.....

Prošla je i ta kobna noć…po pričama koje sam načula, jedna od najkobnijih noći u mome životu…žalosno je što je se ne mogu prisjetiti…još je žalosnije što su glavni dio zapleta činili likovi koje nikada ne bih očekivala na vrhuncu priče … sva moć bila je u rijeci…. Prokleto velikoj rijeci koja je bila toliko blizu, a tako nedostižna… toliko sam tužna što se ne mogu sjetiti tog mirisa boli, tuge, mirisa koju je donijela neobična spoznaja protkana noćnim krikovima… Osjećam veliku prazninu jer moram vjerovati pričama drugih, pričama koje zvuče kao film, a unatoč tomu svjesna sam da su uljepšane do krajnjih granica. Moram ostaviti taj čudesni zaplet iza sebe, te trenutke koji su u očima drugih odjeknuli kao zastrašujući krikovi, a koji bi možda značili konačni prekid problema…
Evo već drugi dan probirem po ovim prokletim kontrastima svojega života i shvaćam da su kontrasti samo ono u što sam željela vjerovati, ali tek sada shvaćam dubinu ove crne boje koju prije nisam željela vidjeti. Možda sam bila slijepa zbog iluzije da su se nakon toliko ustajalih godina ponovo otvorila vrata gdje ću biti dobrodošla kad prođem.. no sve je to ostala neostvarena iluzija koja me držala na životu 9 mjeseci. I evo s ovo malo snage priznajem da nisam zaslužila sve ono što sam željela ostvariti jer nisam posjedovala u duši onaj mir koji sam trebala imati…znam da je sve bilo gubljenje tvog dragocjenog vremena… Moram priznati da užasno boli ta nit kojom si posjekao sve moje osjećaje i da nikada nisam slutila da će se kraj čarobne priče utopiti u jednom poljupcu koji ne mogu shvatiti… Oprosti mi za onu scenu koju sam čula samo iz uljepšane priče… Zapravo nemoj mi oprostiti jer toga nije vrijedno…znam da će zvučati lažno i prijetvorno , ali molim te ju čuvaj i samo mi obećaj da ćeš svojom ljubavlju zasjeniti one kobne riječi koje su nesvjesno izašle iz mene…
A vi…prijatelji…i svi koji ste zaista i koji se trudite biti uz mene…ne brinite…pustite me…ja želim sama gurati ovu pokidanu lađicu dok ide nek' ide… kad ju unište vjetrovi, nemojte forsirati njen povratak….


Post je objavljen 01.07.2007. u 23:44 sati.